Da se sad probudimo u, recimo, 1997. godini, bilo bi gotovo nezamislivo pronaći sadržaj ili biti na događaju koji slavi neuspjeh. Pogotovo u poduzetništvu. Pogriješio si, gotovo uništio tvrtku? Šuti, pokrij se po ušima i, ako ideš dalje, nastavi u tišini. Još je i na globalnoj sceni taj ‘grijeh‘ dolazio s uobičajenom pokorom – sramom, a u Hrvatskoj, ako si u to vrijeme uništio tvrtku, odmah si dobio i epitet ‘kontroverznog poduzetnika‘.
A ako se i usudiš gurati dalje, onda si vjerojatno miljenik političkih struktura. No Silicijska dolina sve je promijenila. Čak i za ‘našeg‘ čovjeka. Kako je rasla IT industrija, tako su i promašaji postajali sve učestaliji. Čak i ako si osnovao tvrtku, smislio nevjerojatno inovativan proizvod koji je napravio tešku disrupciju u svim segmentima što tržišta, što načina života, upravni odbor mogao te se riješiti ako su izostajali rezultati kakve su očekivali dioničari. A onda odeš, osnuješ još nekoliko nevjerojatnih kompanija koje ostvare globalni uspjeh i bum: držiš govore o svojim ‘inspirativnim pogreškama‘.
Industrija neuspjeha
Te su priče toliko uzele maha da je od njih nastala cijela jedna nova niša – industrija slavljenja neuspjeha. Počeli su se pokretati failcons, fail fests, failure talks, f*ckup nights i slični događaji na kojima se redom okupljala ekipa koja je iz prve ruke htjela čuti kako pogreške u biznisu ne smiju biti faktor ograničenja. Finska je, primjerice, tu podignula ljestvicu pa je 13. listopada počela obilježavati kao nacionalni Failure Day, tj. Dan neuspjeha. Tomu se nitko ne treba čuditi jer ta zemlja ima više od 3800 startupova vrijednih 48,2 milijarde eura, barem je imala 2022. To su Finci postigli zato što nisu dopustili da ih poraz zaustavi.
Ipak, glavni je razlog popularnosti takvih skupova katarza, iskupljenje koje dobiju oni koji se na takvim događajima otvore i podijele svoju priču o neuspjehu, a drugi na njima traže ohrabrenje. Poduzetnici se ondje, dobro je netko primijetio, povezuju u svojoj ranjivosti. U takvom se okružju neuspjeh ‘nosi‘ gotovo kao da je medalja časti. No taj je neuspjeh kao dio uspjeha i dalje rezerviran uglavnom za IT sektor.
Poduzetnici iz drugih branši i sektora svoje pogreške i poraze radije kamufliraju i o njima vrlo rijetko razgovaraju međusobno, a još manje o tome govore javno. Pa je i nama bilo prilično izazovno prikupiti javne primjere onih koji priznaju da su im se dogodile pogreške iz kojih su nešto naučili. Uostalom, ako pitate stariju generaciju poduzetnika ili one koji rade u drugim sektorima koji nisu izravno povezani sa startupovima i tehnološkom scenom, slavljenje neuspjeha ne bi trebalo otići predaleko. Uspjeh je, smatraju oni koji ne žele biti dijelom te pop-kulture poduzetništva, ipak veća zvijezda.
– Neke branše kao da lakonski prihvaćaju statističku nevjerojatnost uspjeha umjesto da se zubima i noktima bore da prevladaju situacije u kojima je neuspjeh samo jedna od mogućnosti – istaknuo je etablirani hrvatski poduzetnik koji iza sebe ima i uspješnih i neuspješnih pothvata, ali u ovoj temi ipak nije htio sudjelovati jer ne želi, kaže, banalizirati priču o uspjehu.
Sastavni dio poduzetništva
Budući da je trend slavljenja neuspjeha teško zaustaviti, oni se sve više analiziraju. Takvu analizu provela je i predavačica na Sveučilištu Vern‘ i certificirana trenerica poduzetništva Zrinka Gregov, koja kaže da je u svojim istraživanjima zaključila da su se, barem kad govorimo o hrvatskim poduzetničkim neuspjesima, oni mogli spriječiti da se malo više ulagalo u ljudske potencijale i opreznije financijski upravljalo tvrtkom. No isto tako navodi da je neuspjeh sastavni dio poduzetništva, kao i uspjeh, i da toga treba biti svjestan pri donošenju odluke o tome biti ili ne biti poduzetnik. Kad se neuspjeh i dogodi, treba ga znati prihvatiti i s njime se nositi.
– Nikad ne recite ženi koja je izgubila dijete da će biti još djece i poduzetniku kojem je propalo poduzeće da će biti još posla. Kad se dogodi neuspjeh, prije svega si dopustite žalovanje, a zatim neuspjeh pretvorite u učenje i rast. Propast poduzeća izaziva veliku žalost zbog gubitka, i to ne samo gubitka novca nego i vremena, zdravlja, ugleda, ponosa, samopouzdanja, obiteljskih i prijateljskih odnosa, životnog standarda pa sve do gubitka identiteta i samopoimanja. Zato si nakon suočavanja s bolnom istinom dopustite žalovanje, baš poput žalovanja za bliskom osobom.
Nemojte kriviti druge, nego potražite prijatelja ili skupinu potpore sa sličnim iskustvom, one koji vas poštuju i razumiju, zbog čega vas neće osuđivati, i prođite s njima sve ono što se događalo. Zamolite ih da vam pomognu razlučiti što su bili vanjski čimbenici na koje niste mogli utjecati, a što su bile vaše pogreške na kojima ste stekli dragocjeno iskustvo. Nakon toga prijeđite na fazu oporavka konsolidirajući svoje ostale životne sfere i to poslovno iskustvo – savjetuje Gregov.
Koliko su pogreške u poduzetništvu česte i kako se ustvari neke uobičajene greškice na vrijeme mogu izbjeći, te, ono najvažnije, što o svemu kažu poduzetnici koji su se grešaka i poraza ‘izvukli‘, pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju tjednika Lider.