Vlada već 11. put pomaže jednako i umirovljenicima i direktorima
Da su mjere usmjerene isključivo na siromašnije slojeve, moglo bi im se mnogo snažnije pomoći uz manja proračunska izdvajanja
Prethodnih deset puta očito nije bilo dovoljno za izvlačenje pouka, pa neće ni sada. Zaključak je to nakon što je Vlada prošloga tjedna predstavila jedanaesti antiinflacijski paket, vrijedan novih 260 milijuna eura. Tako je ukupan iznos upumpan iz proračuna u zaštitu standarda građana prešao devet milijardi eura. Prema ukupnoj vrijednosti, jedanaesti paket jedan je od manjih, posebice u usporedbi s onima iz 2022. i 2023., čija je vrijednost bila oko pola milijarde eura. Međutim, u ovome jesenskom paketu Banski dvori u ograničavanje rasta cijena energenata usmjerili su 170 milijuna eura, a u proljetnome, desetom paketu za tu je svrhu izdvojeno 101 milijun eura.
S obzirom na protek vremena, već se mogu donositi neki zaključci koliko te mjere imaju smisla. Kratkoročno – imaju. Procjene govore da je na vrhuncu energetskoga šoka 2022. i 2023. Vladina pomoć zaslužna za smanjenje stope inflacije od dva do tri postotna boda. Da su se tržišne cijene električne energije i plina prelile na krajnje korisnike u punom iznosu u te dvije godine, inflacija u Hrvatskoj prešla bi 15 posto, pa i 16 posto, umjesto zabilježenog vrha od 13 posto.
K tomu spriječena je eskalacija troškova poslovanja za mala poduzeća i javni sektor. Sve te prednosti imaju i svoje naličje. Iako se domaći rast cijena sve više približava prosjeku eurozone, kako primjećuje Hrvatska narodna banka, s kolovoškom stopom od 4,1 posto i dalje smo pri europskom vrhu kad je riječ o inflaciji. Podsjetimo i da smo lani bili među četiri članice EU-a s najvišim rastom cijena.
Dugoročno gledano, evidentan je ograničeni učinak Vladinih paketa na trajnu stabilizaciju cijena. U posljednjih godinu i nešto dana cijela lepeza domaćih i stranih ekonomista upozorila je da hrvatska vlada s jedne strane ograničava, a s druge potpiruje inflaciju.Prije svega već gotovo opjevanim porastom plaća u javnom sektoru, čime se održava potrošnja. Baš zbog te visoke domaće, ali i turističke potrošnje, domaće kompanije povisuju marže. U tome začaranom krugu najnovija odluka o širenju sidrenih cijena na sve proizvode i usluge najvjerojatnije će se pokazati kao gašenje požara žličicom vode. Ponajprije u obrtničkim uslugama, gdje je javna tajna da velik dio prometa prolazi mimo računa.
No Vlada i dalje inzistira na možda i najvećoj pogrešci svih jedanaest paketa, a to je njihova univerzalnost. Subvencioniranje cijene struje i plina i dalje dobivaju svi, i umirovljenici sa 700 eura mirovine i direktori banaka s nekoliko tisuća eura mjesečne plaće. Da su mjere usmjerene isključivo na siromašnije slojeve, moglo bi im se mnogo snažnije pomoći uz manja proračunska izdvajanja.
Na problem s univerzalnošću u komentaru desetoga paketa upozorilo je i Povjerenstvo za fiskalnu politiku, povezavši to s rizikom da svako veće povećanje rashoda, kao i manjka opće države, pojačava pritisak na financiranje proračuna. Uglavnom, prava cijena ovih Vladinih paketa postat će vidljiva za nekoliko godina kad nas dočeka repriza Vladinih floskula o 'stezanju remena' jer smo 'u banani'. Tad ćemo opet postati svjesni one dobro poznate krilatice da besplatnog ručka – nema. 
