Nova energetska kriza? Europa ostaje bez plina brže nego 2022.

U samo nekoliko tjedana geopolitički sukob na Bliskom istoku promijenio je energetsku računicu Europe. Tržište koje se tek počelo stabilizirati nakon šoka iz 2022. ponovno ulazi u fazu neizvjesnosti, ali ovaj put pod bitno drugačijim okolnostima, s nižim zalihama, većim oslanjanjem na globalno LNG tržište i znatno osjetljivijom ekonomijom.

Referentna cijena plina na nizozemskom TTF tržištu skočila je s 38 na 54 eura po megavatsatu u ožujku, što je rast od oko 70 posto u samo jednom mjesecu. Takav skok nije samo tržišna anomalija – on signalizira duboki poremećaj u globalnim tokovima energije, koji se već prelijeva na inflaciju, industriju i monetarnu politiku.

Stvarni problem, međutim, ne leži samo u cijeni, već u dramatičnom pražnjenju skladišta. Prema službenim podacima agencije Kyos European Gas Analytics, europska su skladišta na dan 24. ožujka bila na svega 28,4 posto kapaciteta. To je pet postotnih bodova manje nego u isto vrijeme lani i duboko ispod petogodišnjeg sezonskog prosjeka. Dok se Španjolska i Portugal, zahvaljujući golemoj LNG infrastrukturi i obnovljivim izvorima, drže na preko 50, odnosno 85 posto popunjenosti, industrijsko srce Europe, Njemačka, Francuska i Nizozemska, nalaze se u kritičnoj zoni. Nizozemska skladišta pala su na samo 6 posto popunjenosti, što je manje od trećine prošlogodišnje razine i povijesni minimum za ovo doba godine.

Katarski kolaps i kraj jeftine sigurnosti

Ono što ovu krizu čini strukturno opasnijom od prethodne jest činjenica da je Europa izgubila svoj ključni sigurnosni ventil, Katar. Napadi na Ras Laffan Industrial City izbacili su s tržišta 84 milijarde kubnih metara LNG-a godišnje. Službene potvrde da će popravci trajati do pet godina znače da Europa ulazi u poludesetljeće energetske oskudice.

Procjene investicijskih banaka i analitičara, poput Goldman Sachsa sugeriraju da bi cijene mogle nastaviti rasti. Već sada se za drugo tromjesečje 2026. očekuju razine oko 70 eura po megavatsatu, dok bi u nepovoljnijim scenarijima cijene mogle prijeći 100 eura, pa i znatno više ako poremećaji u Hormuškom tjesnacu potraju. U ekstremnom slučaju višemjesečne blokade, tržište bi se moglo vratiti u uvjete slične onima iz 2022., kada su cijene dosezale i 300 eura po megavatsatu.

Hrvatska prividna sigurnost

Hrvatska pozicija u ovom novom poretku naizgled je bolja od prosjeka Unije. Iako terminal na Krku i skladište Okoli pružaju fizičku sigurnost opskrbe, Hrvatska ostaje uvezena u europsko tržište cijena. Službeni podaci o popunjenosti Okolija na dan 27.3 pokazuju popunjenost od tek 15 posto. Međutim, ključna strateška prednost Hrvatske je LNG terminal koji omogućuje diverzifikaciju opskrbe i pristup globalnom tržištu plina, što je posebno važno u uvjetima poremećaja poput aktualnog. Prema službenim energetskim statistikama, Hrvatska i dalje većinu plina osigurava iz uvoza, dok domaća proizvodnja pokriva manji dio potreba. Upravo zato Hrvatska nije izravno izložena nestašici, ali jest cijenama. Kao dio jedinstvenog europskog tržišta, domaće cijene plina i električne energije prate kretanja na TTF-u i drugim referentnim burzama. To znači da će eventualni daljnji rast cijena izravno utjecati na troškove kućanstava i industrije, bez obzira na fizičku sigurnost opskrbe.

Ipak, ova kriza nije preslika 2022. godine. Europa je u međuvremenu izgradila snažniju LNG infrastrukturu, povećala udio obnovljivih izvora i smanjila ovisnost o jednom dobavljaču. Električna energija više nije toliko vezana uz cijenu plina kao prije, što djeluje kao amortizer.

No ključna razlika je u tome što je današnji sustav istodobno otporniji i krhkiji. Otporniji jer ima više izvora, a krhkiji jer ovisi o globalnom tržištu koje je podložnije geopolitičkim šokovima. Europa možda ne ulazi u krizu razmjera one iz 2022., ali ulazi u razdoblje trajne nestabilnosti. A to je, dugoročno gledano, jednako ozbiljan problem.