Pliva 2006.: priča o najuzbudljivijem preuzimanju u Hrvatskoj

Pliva je pred preuzimanjem - objavio je ekskluzivno Lider prije točno 20 godina, 17. ožujka 2006. Liderovi novinari započeli su istraživanje potaknuti velikim prometom i rastom cijene Plivine dionice. Skok vrijednosti od čak 13 posto u samo tjedan dana nakon objave gubitka od 75 milijuna dolara u 2005. bio je nelogičan i zvao na istraživanje.

Pliva je tada bila najjača regionalna farmaceutska kompanija, a država je s oko 18 posto udjela i dalje bila jedan od njezinih najvećih pojedinačnih dioničara. Premda posljednjih godina oslabljena zbog loših poslovnih poteza, bila je na dobrom glasu prije svega zbog know-howa i reputacije istraživačkog odjela koji je izmislio antibiotik nove generacije azitromicin (Sumamed). Zato je bila poželjna akvizicijska meta

Pliva prešutjela Actavisovu ponudu

Ispostavilo se da je glasina o preuzimanju ovaj put bila točna. Jedino se nije moglo pouzdano ustanoviti tko je kupac. Insajderi su ponajprije tipovali na islandski Actavis, ali spominjali su se i izraelska Teva te njemačka Stada. Iz Plive su odgovorili da Uprava ne želi komentirati tržišne spekulacije. Prešutjeli su da je Actavis, u trenutku kad je dionica na burzi vrijedila 450 kuna, već poslao preliminarnu ponudu s cijenom od 570 kuna. 

No to, očito, nije bilo u skladu s očekivanjima i planovima Uprave, koja je ponudu okarakterizirala kao neatraktivnu. Prvi čovjek Plive Željko Čović odmah je počeo lobirati kod premijera Ive Sanadera, koji objavljuje da država neće prodati svoj udio. Bio je to time-out za Upravu koja je u međuvremenu pronašla svog bijelog viteza. 

Američki Barr Pharmaceuticals ušao je u utrku s ponudom od 705 kuna. Čović je odmah organizirao presicu i proglasio da je posao dogovoren iako Barr ponudu još nije ni poslao na burzu. Uslijedilo je upozorenje Hanfe, a Barr je i nakon dogovorena posla povisio ponudu na 717 kuna po dionici. 

Tri tenora u Veroni 

Željko Čović tada je iznenada postao veliki ljubitelj opere. Gledao je Aidu u Veroni, i to u društvu premijera Sanadera i donedavnog ministra vanjskih poslova Miomira Žužula poznatog po dobrim lobističkim vezama u SAD-u. Kad je afera nazvana Tri tenora dospjela u medije protagonisti su objašnjavali da je posrijedi bio privatni izlet – premda su na njega letjeli službenim Vladinim avionom. 

Javnost je ostala u uvjerenju da su tri tenora u Veroni i avionu dogovorila detalje američkoga preuzimanja Plive. Poslije se na temelju dokumenata objavljenih u sklopu WikiLeaksa doznalo o intenzivnoj komunikaciji između Sanadera i Veleposlanstva SAD-a, koje je bilo aktivno uključeno u lobiranje za Barr. 

Licitacija Barra i Actavisa

Ubrzo je Nadzorni odbor Plive Barrovu ponudu ocijenio najboljom. Toga je dana Sanader primio u Vladi predstavnike američke tvrtke. Actavis je bez uspjeha tražio prijam još od ožujka. Iste večeri Islanđani iznose kontraponudu od 735 kuna i tako je počeo proces neprijateljskoga preuzimanja. Već sljedećega jutra Barr je odgovorio sa 743 kune. 

Actavis je u međuvremenu stekao prava na 10,7 posto Plivinih dionica i obavijestio Hanfu o namjeri objave ponude, a Agencija zatražila izmjene i dopune obavijesti o namjeri preuzimanja. Barr je pod pritiskom Actavisovih poteza za svaki slučaj podebljao ponudu sa 743 na 755 kuna. Actavis je odgovorio s konačnih 795 kuna. Barr je uzvratio konačnom ponudom od 820 kuna za dionicu. Tu je Actavis stao navodeći da ne želi ugroziti svoje razvojne planove preplaćivanjem akvizicije Plive. 

Sve je finalizirano u listopadu zelenim svjetlom iz Vlade i Barrovom uplatom dviju i pol milijardi dolara za 72,76 posto dionica. Plivina vrijednost tako je u malo više od pola godine podignuta za više od milijardu eura. 

Izdašni bonusi za Čovića

Željko Čović ostao je na čelu kompanije do kraja 2008., s izdašnim državnim i još izdašnijim Barrovim bonusima, a itekako mu se isplatilo i raspolaganje dionicama koje je kupio na temelju menadžerskog ugovora, odnosno opcijskih prava. 

Čak i u jeku preuzimanja, 21. srpnja kupio je za 3,6 milijuna kuna 12.000 dionica po unaprijed dogovorenoj povlaštenoj cijeni od 300 kuna. On je 250 dionica darovao u humanitarne svrhe, a 11.750 - članovima obitelji. Taj paket u listopadu je dostigao vrijednost od gotovo 10 milijuna kuna. Ostalo mu je gotovo 10.000 dionica, koje je deponirao u Barrovu korist.

Teva preuzela Plivu s cijelim Barrom

Mediji su objavili da je u ožujku 2007. s Barrom ugovorio nagodbu, odnosno isplatu na ime opcija i drugih prava, u iznosu od 52 milijuna kuna (gotovo sedam milijuna eura). Hanfa je podnijela prekršajnu prijavu i tako je kraju privedena najuzbudljivija preuzimačka priča u kojoj su zaradili svi – od državnoga proračuna do drugih dioničara – osim Actavisa. Potkraj 2008. Pliva je napokon došla u vlasništvo Teve, koja ju je preuzela s cijelim Barrom. 

Foto: Najteža runda Željka Čovića – ilustracija s naslovnice Lidera od 17. ožujka 2006.