Očekuje se da će kamatne stope u velikim gospodarstvima pasti na razine prije pandemije zbog niske produktivnosti i starenja stanovništva. Povećanje troškova zaduživanja vjerojatno će biti privremeno nakon što se obuzda inflacija, stoji u prognozi koju je objavio Međunarodni monetarni fond (MMF).
Središnje banke u Velikoj Britaniji, SAD-u, Europi i drugim zemljama podižu kamatne stope u borbi protiv inflacije koju su uzrokovale rastuće cijene energije i hrane.
Međutim, na nedavno objavljenom MMF-ovom blogu, rečeno je da će ‘nedavna povećanja realnih kamatnih stopa vjerojatno biti privremena‘. U objavi također stoji da će središnje banke naprednih gospodarstava vjerojatno ublažiti monetarnu politiku i vratiti realne kamatne stope na razine prije pandemije.
O tome što to znači za domaće gospodarstvo i kakva budućnost je pred Europom, razgovarali smo s ekonomskim stručnjacima.
Zbog dolara američka inflacija postaje svjetski problem
- Kamatne stope su već narasle i očekuje se kraj ciklusa rasta na oko 5,25 posto u SAD-u i oko četiri posto u europodručju. Dakle, nije se ništa promijenilo, nego je, po svemu sudeći, ovaj ciklus rasta kamatnih stopa pri kraju jer inflacija pokazuje znakove smirivanja.
Kamatne stope su rasle kao odgovor na inflaciju 2021. i 2022. godine, kako se visoka inflacija ne bi ukorijenila. Sada se stvari brzo mijenjaju, pa se već razmišlja o tome kako će izgledati sljedeći dio poslovnog ciklusa u kojem će globalno gospodarstvo usporiti, moguće i uz recesiju, pa će kamatne stope početi padati. To je neke analitičare navelo na evociranje uspomena iz prošlog desetljeća kada je inflacija u prosjeku bila niža od dva posto na godinu, a kamatne stope ESB-a na nuli - objasnio je ekonomski analitičar Velimir Šonje.
Na kratke staze, dakle još neko vrijeme, inflacija će postojati pa samim time i povišene kamatne stope koje i služe da suzbiju potražnju za novcem i na taj način kontroliraju inflaciju. Samo, zapad je u globalizaciji svoju industriju većinski prebacio u zemlje u razvoju, a tamo rapidno povećanje mase novca ne prati i rast financijskih tržišta kakva, recimo, postoje u Americi, objašnjava profesor ekonomije Boris Podobnik.
- Zato je Amerika bila ‘atraktor‘ tog novca iz razvijenih zemalja gdje su oni kupovali američke obveznice i dionice velikih firmi. No političke tenzije oko Ukrajine i Tajvana su stvari malo promijenile. Te tenzije su rezultirale pojačanom dedolarizacijom u svjetskoj trgovini i dolar se sve više, čak i u trgovini naftom, zamjenjuje s kineskim juanom i drugim lokalnim valutama - komentirao je Podobnik.
Što je dolar rasprostranjeniji u svijetu, dodaje profesor, to više američka inflacija postaje svjetska. Naprotiv, što dedolarizacija jača, to je zapadna inflacija izoliranija, a samim time i gora za naše gospodarstvo. U sljedećim godinama će se vidjeti kakvo će biti novo ravnotežno stanje svjetske trgovine i rezervi u stranoj valuti, objasnio je Podobnik.
‘Puno je različitih čimbenika u igri‘
U MMF-ovom se blogu navodi da su starenje stanovništva i niska produktivnost dva čimbenika koji će utjecati na smanjenje inflacije.
- Neki ekonomisti misle da će se u fazi usporavanja i smirivanja inflacije ponoviti scenarij iz prošlog desetljeća. U razdoblju niske inflacije i nultih kamatnih stopa prije pandemije uvelike se raspravljalo o tome zbog čega fiskalna i monetarna ekspanzija u prošlom desetljeću nisu dovele do trajno veće inflacije.
Ona je tvrdokorno ostajala ispod dugoročnog prosjeka, u europodručju je bila ispod dva posto na godinu. Među tada ponuđenim objašnjenjima isticalo se starenje stanovništva. Veći udjel starijeg stanovništva znači veći udjel populacije koja manje zarađuje ili ne zarađuje i posljedično manje troši, pa je afirmirana hipoteza strukturnog nedostatka ukupne potražnje u gospodarstvu - objasnio je ekonomski analitičar Velimir Šonje.
Iz istog je razloga, dodaje Šonje, primjećeno usporavanje rasta produktivnosti ukupnog gospodarsva odnosno stanovništva. Međutim, i drugi su čimbenici utjecali na nisku inflaciju u prošlom desetljeću. Gobalizacija i dobava sve većih količina jeftine robe iz Azije, pogotovo iz Kine, po brojnim su stručnjacima važniji izvor prošlodestljetne niske inflacije od starenja stanovništva, smatra Šonje.
Još ne postoje konačni empirijski nalazi pa zbog toga ni prognozu, odnosno tezu da nas ponovno čeka niska inflacija i nulte kamatne stope ne treba uzeti zdravo za gotovo.
- Puno je različitih čimbenika u igri. Što ako se proces deglobalizacije produbi iz geopolitičkih razloga? To bi zasigurno moglo imati inflatorne posljedice. No, nitko ne može prognozirati hoće li se to i kojim tempom odvijati - rekao je Šonje.
‘Hrvatska kratkoročno nema problem nedostatka potražnje‘
Logika MMF-a je vjerojatno ta da su umirovljenici siromašniji i oprezniji potrošači, smatra Podobnik.
- Zanimljivo da je trend rasta produktivnosti rapidno promijenjen, točnije smanjen prije nekih pedesetak godina, a poznato je i da ljudi žive sve dulje, pa tako i raste udio umirovljenika, a oni jasno ne spadaju u radnu snagu. Logika MMF-a je vjerojatno da su umirovljenici siromašniji dio pučanstva, a kao potrošači oprezniji čak i ako imaju.
Ako raste udio onih koji ili nemaju ili su štedljiviji, onda na strani potražnje njihov rast znači blokadu rasta cijena. S druge strane, ako produktivnost pada, smanjuje se i ponuda. Dakle, na duge staze, sa starenjem i smanjenjem produktivnosti imamo smanjenu i ponudu i potražnju. To ne pogoduje rastu inflacije, naprotiv - dodao je Podobnik.
Što se tiče hrvatskog gospodarstva, ono se već dulje vrijeme bori s posljedicama starenja, ali i iseljavanja kroz nedostatak radne snage i deficite u mirovinskom i zdravstvenom sustavu.
- Mi smo već u tom scenariju, a inflaciju ionako uvozimo. Ona je niska kad je u europodručju niska i visoka kad je europodručju visoka. Zahvaljujući EU sredstvima i uvođenju eura, Hrvatska kratkoročno nema problem nedostatka potražnje, naprotiv, tako da očekujem da će strukturne poteškoće jače izbiti na vidjelo za nekoliko godina kada ovaj veliki val poklonjenog novca na kojem sada jašemo prođe - zaključio je Šonje.