Kartice bez interneta: odgovor Europe na sabotaže i digitalni rat

Ako internet stane, staje i ekonomija, barem u državama koje su gotovo u potpunosti prešle na kartična plaćanja. Upravo zato Finska, Švedska, Norveška, Danska i Estonija ubrzano uvode sustave koji omogućuju plaćanje karticama čak i kada mreža padne.

Riječ je o odgovoru na rastuće sigurnosne rizike i sve češće incidente s oštećenjem podmorske infrastrukture u Baltičkom moru, ali i šire pogoršanje geopolitičkog okruženja. U zemlji poput Hrvatske, gdje se većina svakodnevnih transakcija odvija karticama ili mobitelima, takav bi prekid u svega nekoliko sati paralizirao trgovinu, gorivo i opskrbu.

Kako je za Reuters izjavio Tuomas Valimaki, član uprave centralne banke Finske, platni sustavi postaju potencijalna meta u uvjetima hibridnih prijetnji. Rat u Ukrajini i prateći oblici pritiska dodatno su naglasili ranjivost digitalne infrastrukture, uključujući i sustave plaćanja na koje se svakodnevni život u velikoj mjeri oslanja.

Finska je posebno izložena jer tek oko deset posto građana kao primarni način plaćanja koristi gotovinu. Ostatak transakcija odvija se karticama ili digitalnim novčanicima, što cijeli sustav čini ovisnim o međunarodnim podatkovnim vezama. U slučaju njihova prekida, trgovina i opskrba osnovnim dobrima mogli bi se brzo naći u zastoju.

Plan za crni scenarij

Rješenje koje razvijaju nordijske zemlje temelji se na terminalima koji mogu raditi bez internetske veze, gdje se transakcije lokalno šifriraju i pohranjuju, a obrađuju tek nakon ponovnog uspostavljanja mreže. Središnja banka Švedske planira do 1. srpnja 2026. uspostaviti sustav koji bi omogućio offline plaćanja za osnovne potrebe u razdoblju do sedam dana. Norveška i Danska već su pokrenule slična rješenja, koja se dalje nadograđuju.

Međutim, sigurnosni aspekt nije jedini motiv. Valimaki upozorava i na stratešku ovisnost Europe o američkim kartičnim mrežama poput Visa i Mastercard. Iako potrošači imaju dojam izbora između različitih kartica i digitalnih servisa, većina tih opcija oslanja se na istu infrastrukturu. U takvom sustavu, potencijalni politički ili komercijalni pritisci izvana predstavljaju dodatni rizik.

Zato Finska planira razviti i nacionalni sustav instantnih plaćanja, dok bi mogućnost offline transakcija za građane trebala biti dostupna već iduće godine. Paralelno se uvodi i model rezervnih bankovnih računa, pa u slučaju da pojedina banka prestane s radom, država bi građanima omogućila pristup njihovim depozitima putem posebnog mehanizma koji vodi nacionalno tijelo za financijsku stabilnost.

Rasprava o sigurnosti financijskog sustava sve se više seli izvan okvira klasične monetarne politike. U NATO smatraju da bi se i ministri financija trebali aktivnije uključiti u planiranje obrane, jer su financijske usluge postale kritična infrastruktura.

Istodobno, Europska središnja banka razvija projekt digitalnog eura, koji bi trebao omogućiti brza i neovisnija plaćanja unutar eurozone. No, riječ je o dugoročnom projektu koji još čeka politički konsenzus svih država članica, što, čini se, ove zemlje ne mogu čekati.