Ilegalni migranti već nekoliko godina nisu ‘srdačno dobrodošli‘ u EU. Ustavna obveza zaštite vanjskih (državnih) granica zamijenila je izmišljeno globalističko ‘pravo‘ da baš svatko tko krene na put mora naći svoje mjesto i skrb u Europi. Pa makar ušao protuzakonito, makar zatajio svoj identitet, makar ušao s lošim namjerama.
Nakon spoznaje da se europske granice ne mogu efikasno (za)štititi na samoj granici (koja li je mudrost za to potrebna bila!), EU ulazi u novu fazu politike prema ilegalnim migracijama. Plaćat će države preko kojih dolazi najveći broj ilegalnih migranata da budu europski ‘policajci‘. Plaćat će ih da ne potiču ilegalne transporte migranata prema Europi u sprezi s lokalnim kriminalnim mrežama kao dosad, nego da ubuduće u sprezi s EU-om zaustavljaju i obeshrabruju ilegalne migrante za odlazak prema Europi. U fokusu su novog pristupa sjevernoafričke države iz kojih kreće mediteranska migrantska ruta. Ugovorni aranžmani Europske komisije s Tunisom uskoro će se potpisati, a slični se očekuju i s Marokom i Egiptom.
Obilni novčani paketi Africi
Da ste prije tri-četiri godine predložili da EK počne plaćati državama koje joj šalju migrante, korumpirajući zapravo njihov politički establišment, odmah biste dobili etiketu političkog radikala. A umrežene nevladine udruge, proizvedene za provedbu globalističkih agendi, pokrenule bi hajku na vas jer želite izručiti izbjeglice nehumanim postupcima režima koji baš nisu prvaci u poštovanju ljudskih prava. No sad EK ne pita ni za cijenu ni za ljudska prava ilegalnih migranata. Ursula von der Leyen spremna je ponuditi Tunisu, Maroku i Egiptu obilne novčane pakete budu li kooperativni u zaustavljanju migrantskog vala prema Europi – novac za zelene energije, za uključivost, za usklađivanje s EU-om, za sve čega se EU birokracija može sjetiti. A ‘tiskara‘ Središnje europske banke riješit će ostatak.
Odakle ta promjena? Je li se sigurnosna situacija u Europi toliko drastično pogoršala? Pa i nije. Je li se europska administracija na čelu s von der Leyen toliko drastično promijenila? Nije uopće. No u međuvremenu su ilegalne migracije postale pitanje na kojem se gube ili dobivaju izbori. Na kritici dosadašnje europske migrantske politike izbornu su pobjedu ostvarile stranke u Danskoj, Finskoj, Švedskoj, Italiji… Očekuje se da će niz već ovoga vikenda nastaviti Španjolska. A jedan od najdugovječnijih europskih premijera i najvećih majstora političkih kompromisa, nizozemski Mark Rutte (zvani i Mark Teflon), sâm je srušio svoju vladu da bi sačuvao koalicijski potencijal svoje stranke za budućnost.
Nizozemski model
Upravo je nizozemski slučaj zanimljiv kao mogući model političkog preživljavanja. Rutte je srušio vlastitu koalicijsku vladu tražeći da se uspori spajanje obitelji migranata dok se za to ne steknu uvjeti. Naime, mnogi su već zaboravili da je u vrijeme politike herzlich willkommen većina europskih država, uključujući i Hrvatsku, pristupila Sporazumu iz Marakeša, koji, između ostalog, jamči pravo na spajanje obitelji i ilegalnim migrantima koji zatraže azil. Pa se onda (i) u Nizozemskoj pokazalo da većina ilegalnih migranata za sobom nerijetko povlači i do desetak članova obitelji, da za njih nema odgovarajućeg smještaja, da je to stalan izvor ekscesa i kriminala, da raste otpor domicilnoga nizozemskog stanovništva, osobito farmera, koje se s druge strane uništava europskim zelenim politikama dok se financira naseljavanje zemlje migrantima. Nizozemski prosvjedni Pokret farmera građana (BBB), politička snaga u usponu, relativni je pobjednik proljetošnjih lokalnih izbora kao i izbora za gornji dom parlamenta.
I Nizozemska, koja je dosad bila jedna od europskih perjanica globalističkih politika, danas uvjerljivo ide prema konzervativnijem političkom smjeru. U tom je kontekstu lukavi kombinator Rutte srušio svoju vladu da bi spasio stranku i najavio povlačenje iz politike kako bi možda nakon europskih izbora nagodinu osvanuo negdje u budućoj europskoj ‘vladi‘.
Očuvanje političkog statusa quo u europskim institucijama nakon europskih izbora sljedeće godine je i ultimativni razlog zbog kojeg je šefica EK-a von der Leyen spremna europskim novcem plaćati političke režime sjevernoafričkih zemalja da (barem do izbora) zaustave migrantski val. Jer očekuje se da će birači zaboraviti tko je zapravo otvorio vrata valu, tko je nametao Sporazum iz Marakeša, tko je sigurnosne probleme rješavao novogovorom. Tko je, na kraju, zbog očuvanja vlasti izvarao i migrante i domoroce.