Oteto europsko cjepivo proizvođači voze boljim platišama i moćnijim državama doslovce iznad briselske glave EU, a EU nema ni snage ni ovlasti zaustaviti taj avion. Može se očekivati novi val nezadovoljstva i soliranje u nabavi cjepiva. Krizne i ratne situacije ne rješavaju se svežnjem ugovora
Institucionalni EU baš je ljut. Kako i ne bi bio kad su mu oteli cjepivo. I još gore: EU je ponižen. I to s razine jedne farmaceutske tvrtke, britansko-švedske AstraZenece.
Umjesto žurne isporuke cjepiva, koje je EU unaprijed platio, AstraZeneca ovih je dana izvijestila EU da mu najveći dio ugovorenog paketa neće moći isporučiti. Šefica EK-a Ursula von der Leyen s nekoliko je dana odgode ljutito poručila tvrtki da mora poštovati svoje obveze, podsjetivši na to da je Europa 'u razvoj tog cjepiva uložila milijarde'.
Kako se ne bi ljutili kad predmnijevaju da je cjepivo, proizvedeno i kupljeno europskim novcem za europske pacijente iz tvornice u Belgiji, preko briselske zračne luke nadletjelo EK-ove institucije i otišlo na druga odredišta – onima koji su uvjerljiviji u novcu i/ili u političkoj moći.
Nagađa se da bi ta odredišta mogla varirati od SAD-a i Velike Britanije do nekih država Arapskog poluotoka i Azije, koje ne pitaju za cijenu. Slično je iznenađenje EU priredio i Pfizer najavivši smanjenje ugovorenih doza cjepiva koje proizvodi u suradnji s njemačkim BioNTechom. Navodno i iz Pfizerove tvornice u Njemačkoj cjepivo prije putuje klijentima u politički utjecajnijim i platežno izdašnjim zemljama.
Pljuska za EU i Merkel
Sve se to događa u okolnostima kad je manje-više cijeli EU poluzatvoren zbog pandemije, Njemačka je među ugroženijima, a ni za Nijemce nema cjepiva. Nastavi li se takav trend, EU bi se za nekoliko mjeseci prema procijepljenosti stanovništva (što je novi faktor ekonomskog oporavka) mogao naći bliže Mongoliji i Tadžikistanu nego SAD-u i Velikoj Britaniji. To je zbilja velika pljuska farmaceutske industrije Uniji, a ponajviše kancelarki Merkel, koja je najzaslužnija za projekt zajedničke EU nabave cjepiva protiv koronavirusa.
Odakle tolika drskost farmaceutskim kompanijama? Odgovor je jednostavan: da bi ostvarile veći profit, spremne su u ovome pravom globalnom ratu za cjepivo učiniti sve što će proizvesti kaznu nižu od ostvarenog profita. Naime, u ratu počinju vrijediti neka druga pravila. Zato je pravo pitanje ponovno: neprilagođenost i slabost EU u djelovanju u kriznim (i ratnim) situacijama, koja je u vrijeme ove pandemije ogoljena više puta i koju mora imati na umu svaka država kad se budu razmatrale opcije budućeg razvoja EU. Evo kratkog podsjetnika.
Početak epidemije: EU se gotovo raspao. Države članice zatvorile su se u svoje granice i svaka se na svoj način nastojala nositi s virusom, nabaviti maske, rukavice, testove, medicinske uređaje… Istodobno se na razini 'središnjice' u Bruxellessu pokušao pokrenuti projekt ubrzanog pronalaženja cjepiva unutar ECR-a (Europsko vijeće za istraživanje).
No već nekoliko tjedana poslije tadašnji predsjednik ECR-a, jedan od svjetskih pionira nanomedicine Mauro Ferrari, dao je ostavku povjerivši medijima kako se njegov pokušaj da pod okriljem EU okupi najbolje svjetske znanstvenike sa zadatkom pronalaska cjepiva sustavno opstruirao jer se ostali članovi nisu mogli pomiriti s pristupom da se znanstvenicima zadaju projektni zadaci 'odozgo'.
Već su tražili da, u skladu s EU propisima, oni sami prepoznaju potrebe za projektima u svojoj okolini. Prevedeno, ako oni misle da je trenutačno smislenije istraživati razrokost crvenih žaba nego koronavirus, žabe imaju prednost. Tako je EU ostao bez svojega jakog istraživačkog projekta, bez vlastite znanstvene potpore koja će ga voditi u daljnjim odlukama. Sve ozbiljne države, od SAD-a do Kine, pokrenule su svoje, državne projekte traženja cjepiva.
Najviše uložili u najlošije
Nakon prvog šoka i raspada njemačka kancelarka Merkel uspjela je ponovno spojiti i ujediniti EU na zajedničkom projektu protiv epidemije i njezinih posljedica, koji uključuje i nabavu zajedničkog cjepiva. Bez vlastite snažne istraživačke baze EU je u tu operaciju ušao kompromisno, napamet i, pokazalo se, s potpuno pogrešnim procjenama.
Odlučio je najveće povjerenje pokloniti AstraZeneci – najviše novca uložio je u razvoj njezina, tzv. oksfordskog cjepiva i unaprijed kupio najviše njegovih doza. Ono se pokazalo najlošijim od dosadašnja tri zapadna cjepiva, registrirano je posljednje, pokazuje se najmanje efikasnim, a sad je uskraćena i isporuka.
Zato što je 'rat', to oteto europsko cjepivo voze boljim platišama i moćnijim državama doslovce iznad briselske glave EU, a EU nema ni snage ni ovlasti zaustaviti taj avion. Može se očekivati novi val nezadovoljstva unutar država članica, soliranja u nabavi cjepiva… Jer, da, u rat se ne ide sa svežnjem ugovora pod rukom.