Zajednički je problem otuđenost od građana i ovisnost o političkim elitama. U tim gradskim politikama, osim deklarativno, nema građana koji su ih izabrali. Iako su sva tri grada u svojim zemljama najbogatija i vrlo uspješna, građani u novom vremenu imaju nove zahtjeve
Decentralizacija upravljanja velikim gradovima još je nedovršena knjiga. Kažu da se decentralizacijom želi ostvariti nekoliko skupina ciljeva, prije svega sudjelovanje građana u upravljanju javnim poslovima, priznavanje razlika interesa građana u različitim dijelovima grada te sprečavanje birokratskog ponašanja gradskih uprava. U tim univerzalnim pravilima koja vrijede za svaki grad Zagreb se ne prepoznaje.
Moskva je provela iznimno skupu modernizaciju u povodu nedavnoga Svjetskog nogometnog prvenstva. A sada su njezini građani nezadovoljni – ne žele stare načine upravljanja gradom i traže demokratske izbore za gradsku Dumu. U Hong Kongu su se pobunili protiv zakona o izdržavanju kazne u Kini unatoč dogovoru da to ostaje po starome do 2047. U Zagrebu građanske inicijative i građani ne pristaju na načine upravljanja gradskim razvojnim resursima i promjene urbanističkih planova kako ih predlaže gradonačelnik.
Dugogodišnji gradonačelnici u problemima
Sobjanin, Kerri Lam i Bandić dugogodišnji su gradonačelnici koji sada imaju velike probleme. Osnovni im je problem otuđenost od građana i ovisnost o političkim elitama. U njihovim politikama, osim deklarativno, nema građana koji su ih izabrali na dužnosti koje obnašaju. Iako su sva tri grada u svojim zemljama najbogatija i vrlo uspješna, građani u novom vremenu imaju nove zahtjeve i ne zanima ih što misle stare elite i aktualne vlade.
U Moskvi i Hong Kongu gradske režime u tzv. mirnim prosvjedima već brani policija, što ostavlja ružan dojam u lijepim gradovima. Netko bi si i kod nas trebao postaviti pitanje bi li takav sukob u Zagrebu izdržala naša policija i naša Vlada. Gradonačelnici u nedemokratskim sustavima očito to mogu. Vjerujem da je Zagreb bolja sredina.
Nažalost, ipak je vidljivo da su mirni prosvjedi često malo učinkoviti u takvim situacijama. Baš zato trebalo bi učiti na porukama s njih. Poslije je za učenja obično prekasno.
U tri navedena grada imamo tri različita povoda za nezadovoljstvo. Iza njih su dublji razlozi i frustracije. Prije svega nedostatak perspektive razvoja. Građani žele kontrolu nad razvojem gradova i upravljanjem njima.
Birokracija se u gradovima ponaša uvijek slično. Ali za ovu zagrebačku možemo sigurno utvrditi da joj je jedino važno što misli gradonačelnik, a ne Gradska skupština, pa ni Vlada. Definitivno su se opredijelili da služe gradonačelniku, a ne gradu i time dovode u pitanje i vlastitu profesionalnost i svaku stručnost.
Većina građana smatra da se ovako ne da dalje upravljati gradom i resursima koje ima. Ljudi, ali i stručnjaci, kao da su zaboravili da Zagreb ima dugu tradiciju lokalnih samouprava. Pojam danas nepostojeće mjesne zajednice najprisutniji je kada govorimo o lokalnoj samoupravi u Zagrebu. Pamtimo i vremena kada su postojale općine. One su dale novi zamah ravnomjernijem razvoju nakon sedamdesetih godina, koji se ogledao u gradnji stanova, domova zdravlja, kulturnih centara, staračkih domova, gimnazija i drugih građevina. U tom se razdoblju Zagreb najbolje i najbrže razvijao.
Promašaj s koncentracijom vlasti
Nekoliko zemalja postsocijalističke tranzicije primijenilo je isto rješenje koncentracije vlasti i s time imaju problema. Postojanje općina u Zagrebu još je prisutno jer to su i dalje prepoznatljive urbane cjeline. Makar ih niz godina nema, i dalje znamo za: Gornji grad, Trnje, Novi Zagreb, Trešnjevku, Dubravu, Črnomerec. Da je takvo što ukorijenjeno u Europi, pokazuju i Stadtbezirke ili Arrodissements u velikim njemačkim i francuskim gradovima.
Hrvatska je premrežena s više od petsto općina i gradova, samo je Zagreb jedna jedinica. To čini velik organizacijski disbalans i potpuno različit način života u Zagrebu i manjim gradovima i općinama. Puko uvođenje u Zagreb općina kakve danas znamo bitno bi povećalo birokraciju i troškove. Ali nešto se mora učiniti, prije svega zaustaviti vanjsko financiranje nesamodostatnih općina. One bi morale biti samoodržive.
Povezanost današnjih gradskih četvrti Vrapča i Sesveta nije veća od povezanosti šest općina na jednom otoku. Sesvete su danas golema urbana cjelina, koja je s 80.000 stanovnika peta ili šesta po brojnosti stanovništva u Hrvatskoj. No nije alternativa razbijati Zagreb. Zagreb i lokalna samouprava nemaju alternativu. Zajedno moraju jačati. Zato treba tražiti nove autohtone oblike lokalne samouprave. To bi u Zagrebu mogle biti gradske općine, na otocima otočne općine itd. Nešto se mora učiniti jer otuđenost građana od upravljanja Zagrebom prešla je sve granice.