Štednja na sistematskim pregledima radnika utječe na produktivnost

U razvijenom svijetu većina zaposlenih nikada nije radila u boljim radnim uvjetima niti je bilo više regulative na tom području, a opet broj bolovanja i problema na poslu ne smanjuje se, štoviše povećava se. O tome što je donijelo novo vrijeme razgovarali smo sa specijalistom medicine rada i sporta Milanom Miloševićem, pročelnikom Katedre/Zavoda za zdravstvenu ekologiju i medicinu rada i sporta na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je od 2015. i voditelj je Hrvatskoga suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije za medicinu rada.

Koje bi zdravstvene preglede zaposleni trebali redovito obavljati?

– Kao specijalist medicine rada i sporta svakodnevno svjedočim kako je zdravlje radnika temelj ne samo njihove osobne dobrobiti već i dugoročne održivosti te produktivnosti svake uspješne kompanije, zbog čega redoviti zdravstveni pregledi moraju postati strateški prioritet, a ne tek formalna zakonska obveza. U Hrvatskoj su pregledi radnika ponajprije regulirani sustavom medicine rada za poslove s posebnim uvjetima rada (PUR) te nacionalnim preventivnim i sistematskim pregledima. Pregledi za poslove s posebnim uvjetima rada zakonska su obveza za radna mjesta s povećanim rizikom za zdravlje i sigurnost, poput rada na visini, izloženosti buci, kemikalijama, zračenju ili upravljanja strojevima i vozilima. Za radnu populaciju koja ne ulazi u definiciju poslova s posebnim uvjetima rada bilo bi poželjno sistematskim pregledima obuhvatiti detaljne laboratorijske pretrage krvi i urina s posebnim naglaskom na lipidogram i glukozu radi ranog otkrivanja metaboličkog sindroma i kardiovaskularnih rizika, koji su u dramatičnom porastu, uz nezaobilazni EKG u mirovanju, mjerenje krvnog tlaka te spirometriju. Za uredske zaposlenike iznimno je važan detaljan oftalmološki pregled vida usmjeren na prevenciju sindroma računalnog vida, kao i pregled lokomotornog sustava zbog sve prisutnijih degenerativnih promjena vratne i lumbalne kralježnice uvjetovanih dugotrajnim sjedenjem i lošom ergonomijom radnog mjesta. Neizostavni su i redoviti ultrazvučni pregledi abdomena, štitnjače, debelog crijeva te dojki za žene odnosno prostate za muškarce, jer rana dijagnostika malignih promjena doslovno spašava živote. U današnjem visoko zahtjevnom poslovnom okružju koje karakterizira kontinuiran stres sve više naglašavam i presudnu važnost psihološke procjene te probira na sindrom profesionalnog sagorijevanja (engl. burnout).

Koje su bolesti najčešće među zaposlenima? Kako stojimo sa stresom?

– Prema ukupnom broju izgubljenih radnih dana uvjerljivo prednjače bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva – primarno lumbosakralni sindromi, degenerativne promjene kralježnice, tendinitisi te sindrom karpalnog tunela – koje podjednako pogađaju fizičke radnike zbog teškog rada i nepravilnog podizanja tereta, kao i uredske zaposlenike zbog dugotrajnoga statičkog opterećenja i nedostatka kretanja. Istodobno prema broju pojedinačnih otvaranja bolovanja dominiraju akutne bolesti dišnog sustava poput sezonskih viroza i bronhitisa, a kardiovaskularne bolesti i metabolički sindrom najozbiljnija su dugoročna prijetnja i vodeći su uzrok prijevremenoga gubitka radne sposobnosti. Paralelno s tjelesnim tegobama, psihosocijalni pritisci bilježe drastičan porast: više od 60 posto radnika navodi da redovito osjeća intenzivan stres na poslu, a gotovo 80 posto ih je u nekoj fazi karijere iskusilo sindrom izgaranja, primarno izazvan nerealnim rokovima, preopterećenošću radnim zadacima i narušenom ravnotežom poslovnog i privatnog života, što u kombinaciji s visokom stopom prezentizma, navikom rada unatoč iscrpljenosti i bolesti, ne samo da dugoročno smanjuje produktivnost i povećava rizik od ozljeda nego somatizacijom poput kronične nesanice, hipertenzije i gastritisa izravno pogoršava temeljno zdravstveno stanje zaposlenika.

Kako zdravstvene teškoće zaposlenih mogu utjecati na tvrtku?

– Zdravstvene teškoće zaposlenika imaju izravan i višestruk negativan utjecaj na tvrtkino poslovanje koji se primarno manifestira u visokim izravnim i neizravnim troškovima, padu operativne efikasnosti te narušavanju organizacijske dinamike. Najvidljivija su posljedica učestala i dugotrajna bolovanja, koja tvrtku opterećuju naknadama za privremenu nesposobnost za rad, troškovima preraspodjele posla, plaćanjem prekovremenih sati preostalim radnicima ili skupim angažmanom zamjenskoga kadra. Još opasnija i financijski teža pojava jest prezentizam – stanje u kojem zaposlenik zbog kroničnih bolova, stresa ili iscrpljenosti dolazi na posao, ali radi sa znatno smanjenim kognitivnim i fizičkim kapacitetom, što izaziva pad produktivnosti, učestale pogreške u radu, kašnjenje u isporuci projekata te pad kvalitete usluge ili proizvoda. Dugotrajno narušeno zdravstveno stanje pojedinaca neizbježno stvara lančanu reakciju unutar tima: preostali radnici preuzimaju dodatni teret, što pojačava njihov stres i rizik od profesionalnog izgaranja, a to naposljetku prouzrokuje pogoršanje međuljudskih odnosa, pad općega radnog morala i povećanu fluktuaciju zaposlenika. Odlazak iskusnih stručnjaka nosi gubitak specifičnih znanja te visoke troškove regrutacije i obuke novih ljudi, a u industrijama s izraženim fizičkim radom ili poslovima s posebnim uvjetima rada neliječene zdravstvene tegobe drastično povećavaju stopu ozljeda na radu, što za kompaniju povlači pravne rizike, odštetne zahtjeve, inspekcijske kazne, narušavanje reputacije...

Ima li Hrvatska previše izostanaka zbog bolovanja ili smo na razini Europe i svijeta?

– U usporedbi s ostatkom Europe i razvijenog svijeta, podaci Eurostata i Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) pokazuju da Hrvatska prema stopi bolovanja i ukupnom broju izostanaka s radnog mjesta nije rekorder, nego je u zlatnoj sredini, pa čak i blago ispod prosjeka Europske unije. Razvijene europske zemlje sa snažnim socijalnim sustavima poput Norveške, Švedske, Francuske ili Njemačke redovito bilježe znatno veći prosječan broj dana bolovanja u godini po radniku (nerijetko i više od 20 dana), a u Hrvatskoj je taj prosjek od 12 do 15 dana (odnosno oko 2,4 tjedna na godinu po zaposlenom), pri čemu opća stopa bolovanja iznosi između 3,5 i četiri posto. Ipak, u domaćoj javnosti i među poslodavcima često vlada percepcija da se u Hrvatskoj 'previše boluje', no ta percepcija ne proizlazi iz iznadprosječnog broja bolesnih radnika, nego iz specifične zakonske i financijske strukture sustava: u Hrvatskoj poslodavci snose izravan trošak naknade za bolovanje čak do 42 kalendarska dana, što je među najduljim razdobljima tereta za poslodavca u EU-u, a u mnogim zapadnoeuropskim zemljama javni fondovi preuzimaju plaćanje znatno prije, nakon nekoliko dana ili dva tjedna. Dodatno, distorziju u statistici i troškovima ne stvara većina zaposlenika koji na kratkotrajnim bolovanjima provedu samo nekoliko dana zbog viroza, već manji postotak dugotrajnih i neriješenih bolovanja uz istodobno izražen fenomen prezentizma u privatnom sektoru, pri kojem radnici zbog straha od gubitka primanja ili posla rade bolesni, zbog čega se stvarna stopa pobola prikriva sve dok ne eskalira u teže kronične bolesti.

Što je potrebno provoditi kako bi se unaprijedilo zdravlje zaposlenika?

– Nužan je holistički, strateški pristup koji nadilazi puko ispunjavanje zakonskih minimuma zaštite na radu i integrira preventivnu medicinu, optimizaciju radnog okružja, psihosocijalnu podršku te promjenu korporativne kulture. Temelj svakog takvog programa redoviti su, ciljani sistematski i preventivni pregledi prilagođeni dobi, spolu i specifičnim opterećenjima radnog mjesta – od napredne kardiovaskularne dijagnostike i ultrazvučnih probira do laboratorijskih panela i probira na profesionalno sagorijevanje – čime se patološka stanja poput hipertenzije, dislipidemije i metaboličkog sindroma detektiraju u ranoj, asimptomatskoj fazi. Paralelno s medicinskom dijagnostikom, kompanije moraju uložiti u ergonomsku prilagodbu radnih prostora, uključujući anatomske stolce, stolove podesive po visini, pravilno osvjetljenje i optimalnu mikroklimu, kako bi se spriječila vodeća kategorija morbiditeta, mišićno-koštani poremećaji, uz osiguravanje kratkih strukturiranih pauza za istezanje i poticanje tjelovježbe subvencioniranjem sportskih aktivnosti ili korporacijskim fitness-programima. Na razini psihosocijalnog zdravlja ključno je uvođenje programa pomoći zaposlenicima koji nude anonimno psihološko savjetovanje, edukacije o upravljanju stresom i tehnikama oporavka, ali i jasnih protokola za praćenje i regulaciju radnog opterećenja, postavljanje realnih rokova, suzbijanje prekovremenog rada te promicanje prava na isključenje izvan radnog vremena. U konačnici, promicanje zdravih prehrambenih navika unutar tvrtke transformira zdravlje iz troška bolovanja u korporativnu vrijednost koja smanjuje fluktuaciju te jamči održivu visoku produktivnost organizacije.

Jesu li menadžeri i lideri dodatno ugroženi?

– Poseban fokus mora biti stavljen na menadžere i lidere, koji su izloženi specifičnoj vrsti kroničnoga izvršnog stresa, izolaciji u donošenju odluka i visokom riziku od kardiovaskularnih incidenata; oni ne samo da zahtijevaju prilagođene menadžerske preventivne preglede s procjenom autonomnoga živčanog sustava i stresa već moraju proći i edukaciju o prepoznavanju znakova izgaranja u vlastitim timovima te služiti kao uzor zdrave ravnoteže između privatnog i poslovnog života, jer njihovo je ponašanje ključan zamašnjak koji suzbija kulturu prezentizma.