Bjelovarska afera: Zašto je Strossmayer caru Franji Josipu okrenuo leđa

Jedan od najpoznatijih političkih incidenata u hrvatskoj povijesti 19. stoljeća dogodio se 12. rujna 1888. u Bjelovaru, pa je i nazvan ‘Bjelovarska afera’. Bio je to osobni sukob između đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera i cara Franje Josipa I., a u javnosti je ostao zapamćen po tome što je Strossmayer demonstrativno okrenuo leđa samom caru. 

Što se dogodilo?

Car Franjo Josip I. boravio je u Bjelovaru 12. rujna 1888. uočivelikih vojnih manevara koji u se održavali na području obližnjih mjesta Rače i Drljanovca. U njegovoj pratnji bili su prijestolonasljednik Rudolf, nekoliko nadvojvoda te britanski princ od Walesa, budući kralj Edvard VII.  

U zgradi tadašnjeg gradskog poglavarstva (danas Gradski muzej Bjelovar) car se susreo sa Strossmayerom. Tijekom razgovora Franjo Josip oštro je prigovorio biskupu zbog telegrama koji je prethodno poslao u Kijev povodom obilježavanja 900. obljetnice pokrštavanja Rusa, odnosno prihvaćanja kršćanstva kao službene vjere na području tadašnje države Kijevske Rusi.  

Strossmayer je odgovorio kratkom rečenicom:

‘Moja je savjest čista!’

Nakon toga se udaljio i okrenuo leđa caru, što je prema strogim pravilima bečkog dvora predstavljalo iznimno težak oblik nepristojnosti i praktički javni izazov autoritetu vladara. 

Beč nije volio panslavizam

Da bismo razumjeli aferu, treba pogledati širu političku pozadinu.

Strossmayer je desetljećima zagovarao suradnju slavenskih naroda te približavanje Katoličke i Pravoslavne crkve. Upravo zato pozdravio je kijevsku proslavu 900 godina od pokrštavanja Rusa, smatrajući je važnim slavenskim i kršćanskim događajem koji se smatra ishodištem kršćanske tradicije današnjih Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa.

Međutim, u Beču i Budimpešti taj je potez doživljen drukčije. Godina je bila 1888., Rusko Carstvo bilo je glavni geopolitički suparnik Austro-Ugarske na Balkanu, a svaka manifestacija panslavizma izazivala je sumnju vlasti. Strossmayerov telegram protumačen je kao politička gesta naklonjena Rusiji i idejama slavenskog povezivanja koje su mnogi u Monarhiji smatrali prijetnjom njezinu opstanku.  

Dublji politički sukob

Posebno je osjetljiv bio Strossmayerov dugogodišnji projekt približavanja Katoličke i Pravoslavne crkve, zbog čega je njegov kijevski telegram dobio mnogo veće političko značenje nego što je imao na prvi pogled.

Afera nije nastala samo zbog jednog razgovora.

Strossmayer je već dugo bio u napetim odnosima s režimom bana Khuena-Héderváryja, koji je od 1883. provodio politiku jačanja mađarskog utjecaja u Hrvatskoj. Biskup je pripadao krugu hrvatskih narodnjaka koji su tražili veća hrvatska prava i bili kritični prema dualističkom sustavu Austro-Ugarske. 

Zbog toga je carev ukor bio više od protokolarnog prigovora. Bio je to sudar dviju koncepcija. Franjo Josip branio je stabilnost Austro-Ugarske i njezin dualistički poredak, a Strossmayer je zagovarao širu slavensku suradnju i jaču hrvatsku političku samobitnost unutar Monarhije. 

Problem s traženjem prenoćišta

Neposrednih formalnih sankcija protiv Strossmayera nije bilo, ali je afera odjeknula cijelom Monarhijom i europskim tiskom. Sukob je dodatno učvrstio njegov ugled među hrvatskim narodnjačkim krugovima koji su ga vidjeli kao čovjeka koji se usudio suprotstaviti caru.  

Biskup je i prije toga bio u lošim odnosima s carem, pa je teško našao prenoćište jer su se Bjelovarčani bojali da ne padnu u nemilost dvora. Strossmayera je na kraju ugostio kasniji gradonačelnik Dragutin Laksar. Na toj kući kasnije je postavljena spomen-ploča.  

Više od stoljeća kasnije, Bjelovarska afera ostala je simbol sukoba između odanosti carstvu i prava na vlastito političko uvjerenje. U kolektivnom sjećanju najviše je ostao zapamćen trenutak kada je Strossmayer, nakon riječi 'Moja je savjest čista', demonstrativno okrenuo leđa jednom od najmoćnijih europskih vladara.