Sport je za mališane više od rekreacije

Kao igra sport istodobno i motivira, potiče i održava interes djeteta početkom i tijekom aktivnosti, te olakšava proces stjecanja novih saznanja, vještina i navika

Napisao mr. sc. Darko Sambol, prof. psihologije

Djeca od najranije dobi spontano pokazuju interes za tjelesno kretanje. Mnoga djeca oponašanjem aktivnosti koje su vidjela na igralištu, u parku, dječjem vrtiću, školi ili na televiziji pokazuju i izravan interes za sportske aktivnosti. Dobro je podržavati taj interes jer dijete može imati višestruku korist od sporta: unaprijediti svoje motoričke sposobnosti, usvojiti osnovne oblike kretanja, ili barem steći nove prijatelje.U djetinjstvu se dijete treba igrati jer je to njegova prirodna aktivnost, odnosno prevladavajući oblik aktivnosti u predškolskoj i ranoj školskoj dobi u kojem dijete provodi većinu raspoloživog vremena. Kao igra sport istodobno i motivira, potiče i održava interes djeteta početkom i tijekom aktivnosti, te olakšava proces stjecanja novih saznanja, vještina i navika.

Sport kao igra
I situacije sportskih natjecanja po mnogim obilježijima posjeduju karakteristike igre. Igra ujedno može biti i pokazatelj djetetovih problema: nesigurnosti, agresivnog ponašanja, nervoze, neprihvaćenosti, problema voditelja i vođenih, ukazuje na djecu koja se ‘ne znaju igrati’, kao i na mnogo širi spektar problema.Već su u četvrtoj godini života zadovoljeni neki preduvjeti za bavljenje jednostavnijim sportovima. Djeca počinju razumjeti pravila igre i donekle su sposobna poštivati ih, postaju sposobna za međusobnu suradnju ali i natjecanje. U toj dobi, bavljenje sportom zadovoljava i primarnu djetetovu potrebu za kretanjem; kretanje je iznimno važno za djetetov cjelokupan razvoj, uključujući razvoj spoznaje i rano učenje. U fizičkom smislu, ono omogućuje da se pojača opća razina aktivacije svih fizioloških funkcija i resursa organizma, te se na taj način pospješi i njegovo funkcioniranje, uz izmjenu tvari i bržu eliminaciju štetnih tvari iz organizma (disanjem, ubrzanjem metabolizma, itd.) Najmlađa djeca imaju jako veliku potrebu za kretanjem, jer upravo tako upoznaju svijet koji ih okružuje, razvijaju osjetila, uče i stječu kontrolu nad vlastitim tijelom.

Zadovoljavanje potreba
No, što je najvažnije, sport omogućava i ostvarenje viših razina potreba. U sportu dijete stječe samopouzdanje i osjeća se sigurnije, upoznaje druge ljude i djecu te se s njima zbližava, potvrđuje svoje sposobnosti, postiže društveno priznanje... Dakle, zadovoljava motive sigurnosti, ljubavi, poštovanja pa čak i samoostvarivanja. No, da bi se dobro osjećala u sportskim aktivnostima, trebaju se osjećati sigurno.Drugim riječima, treba osigurati preduvjete da se djeca mogu osjećati fizički sigurnima u okolini u kojoj se kreću, igraju, vježbaju i provode sve životne aktivnosti. Mogućnost ozljede se minimalizira mjerama nadzora od strane odraslih i mjerama prevencije u smislu uklanjanja opasnih predmeta na igralištu ili prostoru gdje borave djeca.

Potreba za slobodnom
Uspješno učenje ‘kako se igrati sporta’, pa i samo stjecanje navike ustrajnosti u trudu da se nešto novo nauči, u djetetu može na zdrav način zadovoljiti potrebu za moći. Sama činjenica da dijete usvaja nove vještine, ali i spoznaja da kroz sportsku aktivnost može biti prihvaćeno u grupi posve nepoznate ili slabo poznate djece, omogućuje mu da to i ostvari. Pritom je važno dijete usmjeriti da je bitno truditi se i nastojati biti bolji nego ranije u nekoj aktivnosti, a rezultat sam po sebi (pobjeda ili poraz), osobito usporedba s drugima, trebaju biti u drugom planu. Svatko je bolji ili lošiji u nečemu, netko je neku aktivnost dugotrajnije vježbao, i to djetetu treba razjasniti.Pružanjem djetetu mogućnosti da samo odabere sportsku aktivnost kojom se želi baviti, 'ozbiljno' ili tek da ju upozna, zadovoljava njegovu potrebu za slobodom.

Poštovanje grupe
Dijete treba pustiti da uči vlastitim tempom, sve dok mu to ne postane naporno i razuvjeriti ga u težnji da bude najbolji u svemu. No dobro mu je rastumačiti granice slobode i naglasiti važnost pridržavanja pravila sportske igre te da to može utjecati na to koliko će ga vršnjaci-suigrači prihvatiti i kao prijatelja i kao partnera u igri.Kroz sportske aktivnosti zadovoljava se dječja potreba za pripadanjem, jer činjenica da 'ekipu' mogu sačinjavati djeca različita po soci-ekonomskom statusu, spolu i dobi, razvija sposobnost za suradnju. Kao savjesni član sportske momčadi ili skupine djeca koja zajedno treniraju, dijete će se osjećati ponosno ako je prihvaćeno od drugih, porast će mu samopoštovanje i osjećaj poštovanosti od strane drugih. U svakom slučaju, usmjeravanjem djece na igru, pokret, sport, upućuju im se poruke ohrabrenja  i poticaja poput te da je 'uvijek treba nastojati biti uspješniji nego ranije, a treba poštovati one koji su manje uspješni, ako se i oni trude'.