Protektivna zatvaranja tvrtki uslijed epidemije koronavirusa bacaju na koljena male i srednje poduzetnike u Hrvatskoj. Dok nesretni otpušteni radnici hrle na burzu rada, građevinari mole za milost. Trebaju nam, kažu, oni koji stvaraju nove vrijednosti u vremenima kada se sve stavlja na hibernaciju.
Direktor građevinske tvrtke BBR Adria Želimir Bodiroga tvrdi kako na gradilištima nema fluktuacije ljudi kao što je to slučaj u ugostiteljskim objektima i trgovinama. Jedan tim radi zajedno cijeli dan. Uz sve mjere zaštite ti bi ljudi trebali nastaviti s radom.
- Ne možemo se dovesti u situaciju da ne radimo mjesec, dva. Ako stanemo s radom, moramo otpuštati. Ne možemo zatvoriti firmu, gradilišta i kazati dva ili tri mjeseca ćemo ljudima davati novce i plaće. Većina obrtnog kapitala nam je u materijalu. Nemamo na računu dovoljno financijskih sredstava za plaće da izdržimo, a tu su i obaveze prema bankama, inozemnim partnerima i druge. Mi smo u sustavu kapitalizma, ne mogu ja plaćati nekoga da ne radi. Nijedna tvrtka nije socijalna ustanova, a nije ni država – kaže Bodiroga ističući da bi građevinari mogli biti jedna briga manje Vladi ako se gradilišta ne zatvore jer, tu su radnici koje se, jednom kad odu, teško može vratiti.
Budući da je riječ o djelatnosti koja se ne može gledati izolirano jer se poslovi građevinara nadovezuju s raznim stručnjacima iz branše, šteta od zatvaranja gradilišta bila bi ogromna. To bi izazvalo svojevrstan domino efekt jer bi bez posla u tom slučaju ostali i oni koji rade armaturu i beton, struju, vodu, klimu, pločice, završne radove...
- Ako ste eliminirali gradilište sa sto ljudi, to ne pogađa samo sto ljudi. Gradilište je vezano uz još 500, tisuću ljudi kroz različite aktivnosti potrebne da se objekt završi. Tu su i projektanti, dobavljači, prijevoznici, zaštita na radu, vatrogasci, fotokopiraonice, pokretni toaleti. Svi ti ljudi, kad jedno veliko gradilište stane, ostaju bez posla. Poznato je da se kuna u graditeljstvu okrene četiri puta – argumentira direktor tvrtke BBR Adria. Dodaje i kako se s izgradnjom treba nastaviti zbog pozitivnih trendova s POS-ovim stanovima i poticajima za mlade ljude jer trebat će živjeti i kad prođe virus.
Apeliranje na vladajuće da sačuvaju radna mjesta i građevinske tvrtke kako bi gospodarski oporavak bio lakši kad jednom kriza završi dolazi uz puno poštovanje svih mjera Vlade i Nacionalnog kriznog stožera.
- Nitko neće tjerati ljude koji su bolesni da rade, ali dok još nismo došli u tu situaciju mišljenja sam da bi građevina trebala ostati pošteđena od takvih mjera. Da bilo tko ima simptome na gradilištu, budite sigurni da bismo to odmah prijavili i odgovorno prestali s radom. Savjestan sam čovjek, imam obitelj i ne bih nikada dopustio da za bilo kakav materijalni probitak riskiram zdravlje obitelji i radnika. No, ako je još moguće da odradimo do kraja, molio bih da nam dopuste da radimo, odnosno da se donose odluke sukladno trenutku. Svaki prekid rada je katastrofa – upozorava Bodiroga.
Na gradilišta se svakog jutra tijekom prijave provjerava ima li među radnicima kakvih simptoma, prehlada i to već godinama funkcionira tako. Nije im namjera od gradilišta napraviti rasadnik virusa jer 'nitko nije toliko lud da zbog novaca riskira zdravlje ljudi'. U svakom slučaju, ekstremne mjere se ne bi trebale staviti na stol bez razgovora kojim se, kako kaže Bodiroga, postaje dorastao za suprotstavljanje problemu i umanjenju učinaka virusa na gospodarstvo. Možda je i vrijeme da državni sektor pokaže solidarnost prema privatnom te da se odrekne desetak posto plaće te snese dio tereta koji je pao na privatnike.
- Čak i da smo najbogatija država na svijetu, da se ništa ne radi, ništa ne privređuje u izvjesnom momentu doći ćemo do zida kada više nećemo moći – zaključuje Bodiroga.