Je li Infobip nastao u gradu maslinova ulja ili se vodnjanski maslinari danas mogu pohvaliti da njihovo ulje dolazi iz Infobipova sjedišta? Kako god, najjača istarska tvrtka i najveći istarski mali proizvođač maslinova ulja dijele sličan početak: i Infobip i Chiavalon krenuli su ozbiljno otprilike u isto vrijeme, prije petnaestak godina – i to 'iz garaže'.
U to vrijeme Istra se vraćala poljoprivredi. Lokalnim maslinarima Županija i Grad subvencionirali su po trećinu cijene svake nove sadnice i često ih vodili na studijska putovanja u obližnju Italiju. A tamošnji maslinari upravo su bili u velikoj preobrazbi iz tradicionalnog u najsuvremenije maslinarstvo. Tako su i braća Tedi i Sandi Chiavalon na licu mjesta upoznali najsuvremenije tehnologije i postupno ih počeli primjenjivati u vlastitoj proizvodnji.
Heretička berba u listopadu
– Triput su nam govorili da smo ludi. Prvi put kad smo počeli brati masline početkom listopada. Dotad je to bilo nezamislivo; svi su čekali s početkom berbe do kraja studenoga jer je vladalo mišljenje da se tada može iskoristiti maksimum uroda.
Osim toga, nekad je 29. studenoga bio Dan Republike, s dva neradna dana, pa je to – uz spajanje s vikendom – bila prava prilika za berbu, paralelno s kolinjem u sjevernom dijelu Hrvatske.
Možda Chiavaloni nisu dobivali onoliko kila maslina kao tradicionalni maslinari, ali ubirali su kvalitetnije masline, što se brzo osjetilo i na kvaliteti ulja. To su postupno shvatili i ostali istarski maslinari pa je berba i prošle jeseni počela u listopadu, a cijela kampanja, zajedno s preradom, završila je davno prije 'Dana Republike', dokad su strojevi već isprani i pospremljeni za sljedeću berbu.
'Koga vraga će vam te etikete?'
Drugi su put Chiavaloni prozvani luđacima kad su počeli etiketirati svoje ulje. Prisjećaju se kako su prve etikete izgledale katastrofalno, ali zahvaljujući tomu otkrio ih je Vlado Borošić i njihovo ulje plasirao u svojoj, tada prestižnoj, zagrebačkoj vinoteci Bornstein. Ubrzo su se upoznali s Davorom Bruketom i Nikolom Žinićem, a oni su im dizajnirali etikete koje su pokupile niz svjetskih dizajnerskih nagrada. U to doba Chiavalonovo ulje otkrili su i u TDR-u. Tada najmoćnija istarska kompanija te je 2006. godine kupila gotovo cijelu njihovu godišnju proizvodnju – 1800 od 2000 boca – za darove svojim poslovnim partnerima.
– Kad nas je prepoznao jedan TDR, shvatili smo da smo krenuli u ozbiljan biznis – kaže Tedi Chiavalon.
'Ma ki će kušat uje, ni vam to vino'
Tada su u svojoj 'garaži' imali i skladište i punionicu i trgovinu, a masline su prerađivali u obližnjoj uljari. Onda su se odlučili na nov iskorak – u centru Vodnjana 2008. otvorili su prvu kušaonicu maslinova ulja. Opet su im, treći put, govorili da su ludi.
– Pa ni vam to vino, ki će kušat uje?
Međutim, kušaonica je 'proradila'. U godini prije covida posjetilo ju je više od deset tisuća gostiju!
Usput je postupno sazrijevala ideja o novoj fazi: gradnji centra koji bi radio 365 dana u godini i obuhvaćao skladište, punionicu, trgovinu, kušaonicu i – uljaru.
– S vlastitim prerađivačkim kapacitetima željeli smo ponajprije steći neovisnost i da sami kontroliramo cijelu proizvodnju. Potkraj prošle godine isplaćena nam je posljednja rata od gotovo 4,5 milijuna kuna nepovratnih sredstava iz europskoga Programa ruralnog razvoja, a mi smo investirali još 5,5 milijuna
Sad ih ostali maslinari nisu više proglašavali ludima, već na drugu liniju Chiavalonove uljare donose svoje ubrane masline na preradu.