Ekološka proizvodnja u Hrvatskoj ipak napreduje

Da bismo mogli govoriti o ozbiljnom usvajanju ekološke poljoprivredne prozvodnje u skladu s direktivama Europske unije, Hrvatska bi trebala provoditi sve propisane mjere ekološkog uzgoja na barem pet posto ukupno obradive površine do kraja 2015. godine.

Po mišljenju Roberta Poturice, predsjednika Udruge proizvođača ekoloških proizvoda Karlovačke županije, izrečenom na današnjoj Godišnjoj skupštini Udruge, ekološka proizvodnja u Hrvatskoj unatoč složenosti zakonske regulative ipak napreduje i trenutno se na oko tri posto ukupnih obradivih površina primjenjuju sve propisane mjere takvog u Europi sve priznatijeg uzgojnog pristupa.

Na području Karlovačke županije, prema evidenciji iz Upisnika, ima stotinjak ekoloških proizvođača čije se proizvodne aktivnosti po eko postulatima kreću u dijapazonu od stočarstva, uzgoja ljekovitog bilja, povrća i voća, te pčelarstva. Osnovne djelatnosti kojima se bavi 10 OPG-a su ekološko pčelarstvo uzgoj kupina, lješnjaka, goveda, lavande i raznog voća u sklopu gospodarskih cjelina definiranih kao eko-etno imanja.

Pod ekološkom proizvodnjom, objasnio je Poturica, podrazumijeva se jedina kontrolirana proizvodnja, koja ne dozvoljava uporabu genetski modificiranih organizama i njihovih proizvoda, u kojoj se ne dopušta uporaba mineralnih gnojiva, hormona ni zaštitnih sredstava koja nisu izričito odobrena, a za provedbu i kontrolu nadležna je stručna nadzorna služba organizirana mrežom nadzornih stanica.

Da bi se neki proizvođač ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo uopće moglo upisati u Upisnik ekoloških proizvođača, ono mora biti evidentirano i uvršteno u nadzorno područje neke od ovlaštenih nadzornih stanica, čiji stručnjaci izlaze na teren i kontroliraju sve zadane i kritične točke i elemente propisane ili ograničene ekološkom proizvodnjom. Naravno, na početku se ekološkim proizvođačima odobrava prijelazni period radi usvajanja i prilagodbe svojih uvjeta propisima ekološke proizvodnje, a od devet hrvatskih nadzornih stanica, u Karlovačkoj županiji ona djeluje u sklopu Hrvatskih šuma. Pohvalno je, istaknuo je Poturica, što troškove izdavanja certifikata ekološke proizvodnje i samog nadzora svim upisanim ekološkim proizvođačima u potpunosti refundira Karlovačka županija. 

Nasuprot tome, bez obzira koliko kvalitetni svi ti ekološki proizvodi bili, oni nisu stekli status izvoznog proizvoda i brenda, jer jednostavno, ni najveći i najstariji ekološki proizvođači, kao što je u Karlovačkoj županiji pionir ekološkog pčelarstva Lovro Krnić, nemaju ni pribiližne količine kojima bi mogli napraviti prekogranični tržišni iskorak. 

Zato se kao distributivni kanal koristi direktna prodaja na raznim poljoprivredno-ekološkim sajmovima i prodajnim izložbama, zatim putem biljnih ljekarni, a možda je ipak najvažniji način prodaje eko-proizvoda u sklopu aktivnosti i ponude seoskog turizma, pa ne čudi što je većina registriranih eko proizvođača ujedno i registrirana kao OPG-i u seoskom turizmu, dakle s prodajom „na vlastitom pragu“. U sklopu tog poslovnog segmenta, dodaje Poturica, takvi su eko proizvođači pohađali i edukaciju za vođenje seoskog turizma.