Današnja SWOT analiza zanimljiva je po tome što autor, Jakov Milatović, ima izražen i regionalni i europski 'background': diplomirao je ekonomiju u Podgorici, a magistrirao je na Oxfordu. Radio je za NLB grupu (Ljubljanska banka) u Crnoj Gori, Deutsche bank u Frankfurtu, a danas je ekonomist Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i zadužen za nove članice EU s europskog jugoistoka - Rumunjsku, Bugarsku, Hrvatsku i Sloveniju. Dakle, dobro poznaje sve tranzicijske teme i dileme, ali ima za njih recept prema modelu zapadnoeuropskog financijskog sektora.
Milatović snagu Hrvatske vidi u dobroj prometnoj povezanosti s glavnim gospodarskim partnerima iz srednje Europe. Naglašava da se Hrvatska može pohvaliti jednom od najkvalitetnijih infrastruktura u regiji i ocjenjuje da je to bio jedan od glavnih razloga zašto je turistički sektor imao bolje rezultate tijekom ljeta nego što se očekivalo. Međutim, tvrdi da bi tu kvalitetnu prometnu infrastrukturu trebalo iskoristiti u potpunosti, 'kao prednost za razvoj izvozno orijentiranog sektora u zemlji' i upozorava da je trenutačno Hrvatska najmanje integrirana u globalne lance vrijednosti među srednjoeuropskim partnerima.
Pojednostavljeno, ceste ne trebamo samo za prijevoz turista i uvoz, nego i za izvoz (ako imamo što izvoziti). U tom kontekstu, Milatović je svjestan snage turizma, ali i opasnosti od 'nizozemske bolesti', odnosno prevelike ovisnosti o jednom sektoru.
I ekonomist EBRD-a vidi hrvatsku priliku u sredstvima EU, ali ne treba ih koristiti samo za ublažavanje krize, nego s tim novcem treba povećati konkurentnost gospodarstva. Milatović predlaže da se 22 milijarde eura iskoriste za srednjoročno rješavanje tranzicijskih praznina, s naglaskom na poboljšanje konkurentnosti i inovacijskih kapaciteta, poboljšanje obrazovnog sustava i potporu diverzifikaciji gospodarstva. Također, sugerira da bi dio tog novca trebalo uložiti u obnovljive izvore energije kako bi se iskoristio visoki potencijal solarne, vjetroenergije i hidroenergije.
Iz Milatovićeve analize izdvojili bismo probleme vezane uz ljudski faktor – i dalje komplicirano otvaranje poduzeća, te gubitak ljudskog kapitala, osobito među mladima. Upozorava da nedostatak radne snage i vještina može dugoročno ugroziti potencijalne izglede za rast.