Ovih je dana ugašena i druga šećerana u Hrvatskoj, osječka, nakon što je potkraj prošle godine ugašena virovitička.
Za sve dobre poznavatelje industrije šećera takav se epilog naslućivao iako su se vlasnici kompanije Hrvatske industrije šećera (HIŠ) donedavno nadali da će cijene na europskom tržištu porasti i da će se proizvodnja nastaviti. Ostala je u pogonu šećerana u Županji. O svemu ovome, ali i planovima, razgovaramo sa savjetnikom Uprave HIŠ-a Miroslavom Božićem, ujedno predstavnikom domaće industrije u Europskoj udruzi šećerana – CEFS-u.
Kako je HIŠ poslovao 2020. i kakvo je stanje zaliha u odnosu na prethodne godine?
– Rezultati poslovne godine uskoro će biti javno dostupni. Međutim, za kompaniju je najvažnije da je unatoč nastavku najvećeg poremećaja na europskom tržištu u povijesti ostvarena pozitivna EBITDA od oko 30 milijuna kuna, i to uz poslovne prihode od približno 452 milijuna kuna. Vjerujemo da je, uz dosad provedeno restrukturiranje kompanije, stvoren zdrav temelj za nastavak i jačanje pozitivnog operativnog poslovanja. Uz očekivani porast cijena šećera, što se jasno naslućuje iz kretanja na burzi zadnjih tjedana, i znatno manju proizvodnju u Europskoj uniji Hrvatska industrija šećera očekuje da će u ovoj godini ostvariti dobit.
Je li ostao plan da se aktivira virovitička šećerana za proizvodnju biošećera?
– Proizvodnja biošećera bila je jedna od ideja za diverzifikaciju poslovanja, ali to u ovom trenutku nije naš prioritet. Nekoliko je takvih inicijativa u Europi zaustavljeno prije pokretanja konkretnih aktivnosti. Osnovni je razlog u sadašnjoj vrlo krutoj europskoj legislativi koja ne ide na ruku europskim proizvođačima, prije svega proizvođačima šećerne repe koji bi trebali prijeći na ekološku proizvodnju, a onda i industriji koja bi stavljala na tržište šećer proizveden od takve repe, koje je danas u Europi samo oko 0,6 posto.
Imaju li i u drugim europskim zemljama šećerane problema sa zasijanim površinama i što rade tamošnje vlade?
– Nakon ukidanja proizvodnih kvota snažno rastu površine u EU. Taj je rast praćen rekordnom proizvodnjom, zatim drastičnim padom cijena šećera, a onda i padom cijena šećerne repe, iako mnogo manjim nego šećera. Potpora uzgajivačima vezuje se uz proizvodna plaćanja po površini, kao dodatak nevezanim plaćanjima. Od 18 zemalja EU u kojima se repa proizvodi, dodatna potpora isplaćuje se u njih 11, ali čak je 45 posto svih tih plaćanja u Poljskoj. Cilj je očuvati postojeću razinu proizvodnje i površina koje su u padu. Razlike u intenzitetu potpore izazivaju prijepore među državama članicama, ali tzv. skupina 11, u kojoj je i Hrvatska, drži da bi bez dodatnih plaćanja ta za plodored važna kultura jednostavno nestala. Bio bi debakl EU politike da proizvodnja repe i šećera ostane u samo četiri-pet najkonkurentnijih država.
Koliko je, zapravo, Europska komisija bila učinkovita u olakšavanju problema šećeranama?
– Što reći osim da je bila potpuno neučinkovita. Premda su cijene na EU tržištu već 38 mjeseci ispod referentnog praga za javnu intervenciju od 404 eura po toni, izostala je bilo kakva reakcija pomoći sektoru. Proizvodnja pada, šećerane se zatvaraju, nagomilani su gubici. Pandemija i cjenovni poremećaj na tržištu nafte prouzročili su u svibnju 2020. najniže globalne cijene šećera u posljednjih trinaest godina. Ključevi raspleta kad je riječ o tržištu šećera nalaze se u trokutu Brazil – Indija – Kina: Brazil kao najveći proizvođač i izvoznik, Indija kao najveća potrošačica šećera i Kina kao najveća uvoznica. Više od 60 posto šećerne trske u Brazilu upotrebljava se za proizvodnju etanola, a ono što ostane dovoljno je da ta zemlja bude najveća izvoznica šećera. Kina je posljednjih nekoliko mjeseci snažno povećala uvoz, što uz pad proizvodnje u Indiji i Tajlandu diže cijene.
Što očekujete u sljedećem razdoblju na europskom i svjetskom tržištu?
– Za ukupnu poslovnu zajednicu ključan je što brži izlazak iz pandemije. Pad potrošnje šećera nije bio velik, ali oporavak u svim djelatnostima nužan je i za oporavak šećerne industrije. Ovih se dana na referentnim burzama, u New Yorku za sirovi šećer i u Londonu za rafinirani, napokon dogodio zaokret. Burzovne cijene šećera svih futures-kotacija – čak do svibnja 2023. – najviše su u posljednjih godinu dana! Vjerujem da će se najkasnije u drugoj polovini godine taj trend prenijeti na europsko spot-tržište, što bi napokon ublažilo agoniju europske šećerne industrije.
Cijeli intervju možete pročitati u digitalnom i tiskanom izdanju novog broja Lidera.