Nakon tri desetljeća trgovinske i financijske globalizacije, globalne nejednakosti ostaju iznimno izražene, navodi se u upravo objavljenom izvješću svjetske globalne nejednakosti koji su sastavili ugledni ekonomisti Lucas Chancel, Thomas Piketty, Emmanuel Saez i Gabriel Zucman. Njihovo izvješće dodaje kako se potvrdilo da se globalni jaz između bogatih i siromašnih samo povećava, te da je to prije svega politički izbor tj. da nejednakost nije neizbježna.
U izvješću se navodi kako je nejednakost danas na istim visinama na kojima je bila na vrhuncu zapadnog imperijalizma početkom 20. stoljeća kao i da je pandemija samo dodatno pogoršala globalnu nejednakost.
- Naši podaci pokazuju da je najbogatijih 1 posto preuzelo 38 posto svog dodatnog bogatstva akumuliranog od sredine 1990-ih, s ubrzanjem od 2020., dok je najsiromašnijih 50 posto posjeduje samo 2 posto bogatstva. Općenito govoreći, nejednakost bogatstva ostaje na ekstremnim razinama u svim regijama - piše u izvješću.
Glavni autor izvješća Lucas Chancel kaže kako je Covid kriza pogoršala nejednakosti između vrlo bogatih i ostatka stanovništva.
- Ipak, u bogatim zemljama, vladina intervencija spriječila je masivni porast siromaštva, što nije bio slučaj u siromašnim zemljama. To pokazuje važnost društvenih država u borbi protiv siromaštva – dodaje Chancel.
Jedan od autora, Gabriel Zucman pak kaže kako se ovakva izvješća o nejednakosti bave kritičnom demokratskom potrebom.
- To je rigorozno dokumentiranje onoga što se događa s nejednakošću u svim njezinim dimenzijama. To je neprocjenjiv resurs za studente, novinare, kreatore politike i civilno društvo diljem svijeta. Ako postoji jedna lekcija koju treba naučiti iz globalne istrage provedene u ovom izvješću, to je da je nejednakost uvijek politički izbor – zaključuje Zucman.
Od regija, najneravnopravnija regija na svijetu je MENA (Bliski istok i Sjeverna Afrika) dok Europa ima najnižu razinu nejednakosti. Što se rodne nejednakosti tiče, izvješće ističe kako je napredak po tom pitanju prespor, dok o ekološkoj neravnopravnosti navode da ona nije vezana za pitanje između bogatih i siromašnih već je pitanje velikih emitera naspram niskih emitera unutar zemalja.
Tijekom posljednja dva desetljeća jaz u prihodu između 'gornjih' 10 posto i 'donjih' 50 posto gotovo se udvostručio. Prije 20 godina, članovi najvišeg globalnog dohotka zarađivali su 8,5 puta više od onih u najnižem. Sada zarađuju 15 puta više..
Izvješće je u konačnici pokazalo da te razlike nisu bile neizbježne. Iako je nejednakost globalna, neke zemlje su doživjele mnogo veće povećanje jaza u bogatstvu od drugih: naime, Sjedinjene Države, Rusija i Indija. Druge, poput europskih zemalja i Kine, doživjele su relativno manji porast nejednakosti. U SAD-u je, na primjer, došlo do rasta nejednakosti između najbogatije i srednje klase zbog ogromnih dugova - uglavnom hipoteka i studentskog duga, navodi se u izvješću.