Obećanja ruskog premijera Vladimira Putina koja je dao kako bi se vratio u Kremlj pobjedom na predsjedničkim izborima u nedjelju teško će se ostvariti bude li zemlja računala samo na prihode od nafte i sirovina, ističu analitičari.
Putin je nebrojeno puta
isticao da mu je cilj učiniti Rusiju do 2020. godine jednim od pet vodećih
svjetskih gospodarstava s BDP-om po stanovniku od 35.000 dolara, što je iznimno
ambiciozno jer je sadašnji BDP 10.440 USD po stanovniku, prema podacima Svjetske
banke.
Suočen s valom oporbenih prosvjeda protiv pobjede
Jedinstvene Rusije na parlamentarnim izborima 4. prosinca, Putin je nedavno
obećao da će povisiti socijalnu pomoć i plaće profesorima i liječnicima do
2018. godine. Prema Centru za makroekonomske studije Sberbank, za to bi mu
trebalo 5100 milijarda rubalja ili 127 milijarda eura.
Za najavljenu modernizaciju ruskog naoružanja bez
presedana trebat će mu 590 milijarda eura do 2020., a najavio je i povećanje
plaća vojske do 300 posto.
Obećanja dosežu astronomske brojke. Za njihovu bi
provedbu Rusija trebala debelo ‘otići u minus’ jer više ne može računati na
crno zlato koje je poticalo rast u dva Putinova predsjednička mandata
(2000.-2008.)
U tom razdoblju sirova je nafta Rusiji donijela
zaradu od 1700 milijarda dolara i bila je temeljni kamen gospodarskog napretka,
kaže Chris Weafer iz banke Troika Dialog. Taj je novac jamčio socijalni mir dok
je standard Rusa rastao, no vladajuće strukture propustile su modernizirati
zemlju i ulagati u druge sektore, unatoč opetovanim pozivima zapadnih
novčarskih ustanova.
Sam Putin priznaje da je zemlja premrežena sustavnom korupcijom, da je ulagačka klima nezadovoljavajuća, a ovisnost o izvozu sirovina ‘nedopustiva’.
Čak i ako barel sirove nafte zadrži cijenu od 100 dolara 2014. ‘zlatno doba’ nafte prošlo je i vlasti će morati trošiti kako bi kupovale socijalni mir, predviđa ekonomist Ivan Čakarov iz Renaissance Capital. Ako pak cijena sirove nafte naglo padne, ugrozit će ‘Putinov predsjednički mandat’.
Rusi danas sve manje vjeruju da zemlja ide dobrim smjerom i svjesniji su da ovisi o nafti. U takvu ozračju vlastima nema druge nego učiniti Rusiju privlačnijom stranim ulagačima bez kojih će obećanja o modernizaciji ostati mrtvo slovo na papiru, tvrde analitičari.
Ulazak Rusije u Svjetsku trgovinsku organizaciju nakon 18 godina dugih pregovora očito pokazuje da je službena Moskva svjesna kako mora svoje gospodarstvo otvoriti svijetu, a takav razvoj događaj natjerat će Putina da ‘čini poteze protivne vlastitim instinktima’, zaključuje Čakarov.
