Nakon izbora zadnji je trenutak za promjenu tečajne politike

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Hrvatske izvoznike godinama ismijavaju kad se žale na jaku kunu. A što kad istu priču zbog jakog eura ponavljaju velike EU tvrtke?

Tko se dionica laća, do izbora će mu se o glavu razbijati. Tako bi se mogao sažeti razvoj događaja u vezi s cijenom dionica T-HT-a prvih dana nakon što ih je Sanaderova Vlada, kao dio predizbornih darova biračima, prepustila na burzu. A cijena se spustila s početnih više od 400 na tek 370 kuna po dionici. Premda i to osigurava pristojnu zaradu, sigurno će mnogi, koji su očekivali bar 100-postotnu zaradu u kratko vrijeme, ostati nezadovoljni. Premijeru Sanaderu sada preostaje muka traženja načina kako upravljati tržištem i na umjetan način uoči izbora, bar na kratko, dignuti cijenu dionice T-HT-a kako bi izbjegao sramotu da je oštetio proračun za nekoliko milijardi kuna, a na kraju će možda kao nagradu dobiti tek pet ili 10 tisuća glasova više. A možda ni toliko. Na priču o T-HT-u zato više nema smisla trošiti prostor u kolumni.

Projekt koji je od početka bio kombinacija 'potkupljivanja' dijela glasača zaradom na inicijalnoj javnoj ponudi i još većeg potkupljivanja nezasitne umirovljeničke stranke, već pokazuje svoju štetnost, ali nažalost, nije to jedini promašaj o kojemu bi trebalo voditi računa. Daleko je opasnije što se u Hrvatskoj, pogotovo u ovo predizborno vrijeme, sustavno bježi od nastavka povećavanja šteta što ih uzrokuje zacementirana kuna. U strahu od gnjeva birača i HDZ i SDP suglasni su da je slabljenje tečaja kune štetno za Hrvatsku. A upravo aktualni svjetski događaji pokazuju koliko su u razvijenim tržišnim ekonomijama i te kako osjetljivi na promjene tečaja vlastite u odnosu na konkurentske nacionalne valute.

Lobi za čvrstu kunu, u kojem su osim uplašenih političara i ekonomisti za koje bi se moglo reći da pripadaju 'ne uznemiravaj, pusti nek' ide' ekonomskoj školi, vjerojatno s gnušanjem ovih dana prati kritike u Financial Timesu što ih udruge poslodavaca iz više europskih zemalja upućuju Europskoj središnjoj banci i svojim vladama zbog činjenice da nema adekvatnog odgovora na slabljenje dolara i jačanje eura. Kad se netko u Hrvatskoj usudi primijetiti da jaka kuna šteti izvoznicima, odmah dobije 'po glavi' tvrdnjama da nema dokazane veze da jaka kuna potiče uvoz i ne dopušta maksimizaciju izvoza.

Ako smo mi u Hrvatskoj neznalice, što reći sada kad iste argumente iznose i iz najuglednijih europskih kompanija? Supereuro je ojačao na rekordnu vrijednost, pa je sada za jedan euro potrebno izdvojiti oko 1,4 dolara. Ernest-Antoine Seillière, predsjednik paneuropske udruge poslodavaca, upozorio je koliko je prejak euro bolan za kompanije iz EU. Iz Francuske također stižu upozorenja da tamošnji izvoznici imaju manje izglede za uspjeh na svjetskim tržištima u odnosu na američke konkurente, kojima slab dolar jača konkurentnost.

U Hrvatskoj se amaterima proglašavaju oni koji tvrde da bi slabija kuna pomogla hrvatskim izvoznicima. A na najsofisticiranijem tržištu kapitala, u SAD-u, upravo zbog oslabljenog dolara najviše rastu cijene dionica tvrtki koje imaju velik izvozni udjel. Osam od deset dionica s najboljim performansama u posljednje vrijeme pripada multinacionalkama koje rade na stranim tržištima (P&G, Hewlett-Packard, McDonald's, Johnson&Johnson...).
Naravno, na to će zagovornici nediranja u osinjak tečaja kune odgovoriti da se u Hrvatskoj ne može pokrenuti proces slabljenja kune jer Središnja banka jedva uspijeva spriječiti njeno daljnje jačanje. Tvrdit će da tečaj određuje tržište i da se tu ništa ne može.

Prema običaju - u krivu su. Prvo, što je to tržišni tečaj kune? Ako Vlada iz političkih razloga odluči graditi most do Pelješca i to poveća ponudu eura na hrvatskom tržištu, jer je (in)direktno uzet inozemni kredit - gdje je tu tržište? Ako Vlada može utjecati na veću potražnju za kunama, može i na smanjenje. Npr. odredbom da se porezi plaćaju u eurima. Na to će odvjetnici jake kune reći da se to ne može jer ne dopušta EU. A pitanje je kako to onda Crna Gora može raditi isključivo s eurom. Iz EU joj upravo dijele packe zbog toga, ali ništa više. Sve se smije, samo ako ima odlučnosti i odgovornosti prema dugoročnom zdravlju nacionalne ekonomije. Nakon izbora 25. studenoga, možda je i zadnja prilika za to.