Predivno! Na rebalansu proračuna postignut konsenzus

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Rasprave o proračunu besmislene su sve dok vlast nema kvalitetan ekonomski program. Udovoljavanje svima koji se pobune vodi u anarhiju.

Tko kaže da se u Hrvatskoj ni o čemu ne može postići konsenzus? Evo, svjedoci smo mu! Kako je samo lijepo vidjeti konsenzus vladajuće koalicije, sindikata i poslodavaca na primjeru kukavički ‘rebalansiranog’ proračuna za posljednja četiri mjeseca 2010.! Premijerka Jadranka Kosor ponosna je jer je stvaranje proračunske rupe od 14 milijardi kuna ‘rebalans za očuvanje standarda građana i jačanje gospodarstva’. Sindikati su zadovoljni zato što nema rezanja plaća u državnom sektoru, a poslodavcima je laknulo jer nije povećano porezno opterećenje. Zar to nije primjer konsenzusa svih triju strana Gospodarsko-socijalnog vijeća? Sad će netko reći da konsenzusa nema jer su novine pune izjava onih koji su razočarani kozmetičkim promjenama u proračunu. Ma dajte, budimo ozbiljni! Da je neka socijalna ili politička skupina doista uznemirena time što Hrvatska i dalje upada u dužničko ropstvo i uništava budućnost današnje djece, barem bi pedesetak nekakvih aktivista izašlo na ulicu i pokrenulo prosvjed sličan onom zbog Horvatinčićeve rampe u Varšavskoj ulici. Ništa radikalno neće učiniti ni opozicija. Vrhunac njezina otpora bit će glasovanje protiv rebalansa u Saboru.

Proračun nije najvažniji Dakle, konsenzus je postignut. Samo, problem je što konsenzusi ne moraju uvijek biti progresivni. Ovaj sigurno nije. Međutim, sada se ujedno pokazuje da proračun uopće nije najvažnije hrvatsko ekonomsko i socijalno pitanje. Kao što je Lider i tvrdio, proračun u ozbiljnoj zemlji mora biti u funkciji zadanih strateških ciljeva. Dok god vlast nema kvalitetnu razvojnu strategiju, utemeljenu na jačanju izvoza, nema ni kriterija što se u proračunu mora rezati, a što ne mora. Da je tih 14 milijardi proračunskog deficita usmjereno u investicije u tvornice koje će proizvoditi robu koja će se prodavati po svijetu i donositi devize za otplatu vanjskog duga - bilo bi to smisleno i odgovorno ponašanje. Ovako, riječ je o prizemnom kupovanju vremena do parlamentarnih izbora. Zato SDP i svi koji kritiziraju proračun upadaju u Kosor-Šukerovu zamku ‘recite vi nama što da krešemo u proračunu’. Naivnost opozicije nastavlja se, uz možda iznimku Čačićeva ekonomskog programa.

Skupo premijerkino obrazovanje Pokazuje se da hrvatski porezni obveznici plaćaju najskuplje ekonomsko obrazovanje jednoj osobi. Cijena tog ‘praktičnog ekonomskog tečaja’ jest desetak milijardi dolara. Polaznica je premijerka Jadranka Kosor. Ona je još prije nekoliko mjeseci bila uvjerena da je rezanje proračuna doprinos izlasku zemlje iz recesije. Onda je naučila da smanjenje izdataka iz proračuna u pojedinaca koji o proračunu ovise izaziva smanjenje potrošnje - što znači manje PDV-a za državnu blagajnu. Zato sada neće smanjivati plaće i mirovine, zato će ljudi jednako trošiti kao prije pa će biti PDV-a. E, sad će biti potrošeno još nekoliko milijardi kuna da ‘studentica uz rad’ shvati kako se taj PDV financira vanjskim zaduženjem, pa će sav taj iznos, i još malo više, trebati izdvojiti za otplatu rata kredita stranim investitorima. Pitanje je koliko će milijardi zaduženja još pasti na pleća poreznih obveznika dok premijerka i njezini ministri ne shvate da je jedini zdrav način punjenja proračuna veće zarađivanje realnog sektora. Pa bi trebalo zaboraviti očito promašen ‘Program gospodarskog oporavka’ i napisati novi - koji će dati odgovor kako država svim sredstvima mora i može potaknuti industrijalizaciju zemlje i njezinu usmjerenost na svjetsko tržište. Nemoguće je to, reći će 99 posto anketiranih. Ali što drugo preostaje? Ha, možda to da nam što prije dođe neki namjesnik iz Europske unije ili MMF-a, kad već sami ne znamo upravljati svojom sudbinom.

Zanimljiva je i premijerkina jadikovka kako ‘svi traže odricanje, a ne žele se odreći’. Ma tko ih pita! Pa riječ ‘vlada’ podrazumijeva vladanje, a ne udovoljavanje svačijim zahtjevima. Naravno, za otpor sindikatima, bankarima, poljoprivrednicima treba imati petlju, ali još više sigurnost da provodiš konzistentan ekonomski program. Kad toga nema, slaba vlada dopušta u zemlji početak anarhije.
Na kraju još malo o zaduživanju. Nedavno je USKOK prijavio direktora koprivničke Sloge zato što je uzimao kredite za spas tvrtke, a ‘morao je znati da taj novac neće moći vratiti’. Nađe li se Hrvatska u situaciji da neće moći podmirivati vanjski dug, hoće li se ista pravila odnositi i na one koji danas bezglavo zadužuju zemlju?