Što je Kalmeta učinio za Zadar?

Pitanje koje me osobno intrigiralo već neko vrijeme zadnjih je dana postalo opće mjesto. Doduše, ne kao pitanje nego samorazumljiva konstatacija. Naime, nesretnom ministru Kalmeti, kojem sam sve dosad barem ja mislila dopustiti da živi u svom nevinom neznanju ne dotičući se njegova lika i djela, svi odreda i ničim izazvani u zasluge ističu gospodarski bum njegovog rodnog grada.

Opozicijski političari u Saboru su tako na Kalmetu udarili drvljem i kamenjem pokušajući dočarati grandioznost i štetu koja je proizašla iz afera za koje je ministar trebao znati. No, gotovo svakom kritičaru bi u nekom kontekstu u priču uletio Zadar i njegov razvoj. U stilu, evo ima i nešto što ste dobro napravili...ili...puno ste napravili za svoj grad, ali ovoj poziciji niste dorasli i tako dalje i tako dalje. Kad bi pak televizijski reporteri zaustavljali ljude po zadarskim ulicama pitajući ih za komentar o Kalmeti u kontekstu aktualnih afera reakcije se mogu svesti na ‘Ajme nama bez njega.’ Nagradno pitanje je, dakle, što je to Božidar Kalmeta učinio za Zadar?

Otkako je Kalmete u Zagrebu, stalno se kao činjenica ravna onoj da se Zemlja okreće oko Sunca ponavlja mit o zadarskom Robinu Hoodu, koji doduše, kažu gnjevni susjedi, ne ‘krade’ od bogatih nego od države i ‘daje’ svom gradu koji je zato izrastao u nikad viđeno gospodarsko čudo. S obzirom na to koliki broj ljudi bez imalo krzmanja i podozrivosti pronosi ovu činjenicu ona je ili neupitna istina ili vrhunski spin.

Volim mitove, no ova vrsta mi nešto ne leži. Jednako kao i nelogičnosti kojima vrvi ovaj ‘Kalmetin Zadar’. Za gospodarski razvoj Zadra je, slažu se svi, najzaslužnija autocesta koju im je doveo Kalmeta. Ali zar Šibenik, Split ili Rijeka nemaju autocestu? Da apsurd bude veći autocesta je bliže gradu u Šibeniku nego u Zadru. Zatim se nabrajaju strateški projekti poput luke Gaženica, uređenja obale i turističkih atrakcija poput Morskih orgulja i Pozdrava suncu, obnova bolnice, sportske dvorana Višnjik, trajektne luke... Kao prvo, što je neobično da grad koji se do prije deset godina razvijao slabo i nikako izgradi sve ove infrasrukturne objekte i drugo, u većini slučajeva, novac nije ‘dao’ Kalmeta nego krediti, uglavnom stranih razvojnih banaka i gradski proračun. Uostalom, za pokretanje dva najveća projekta – autocestu i luku Gaženica – zaslužna je bivša koalicijska Vlada, a u Zadru se valjda nešto gradi i privatnim novcem.

Ne mislim, naravno, da Kalmeta sa svojom snažnom pozicijom u vrhu HDZ-a nije pogurao nešto više proračunskih kuna prema Zadru nego što bi ih bilo bez njega ili bilo kojeg drugog jakog političara koji zastupa lokalne interese preko Velebita. Možda je zato Šibenik jedna od najcrnjih rupa na gospodarskoj karti Hrvatske (ili je ovo samo lokalpatriorsko tješenje). No, spektakularni uspjeh i napredak Zadra pod vodstvom njegovog zaštitnika sv. Božidara, puno je veći spin vlasti koja se u Zadru nije promijenila od prvih izbora, nego realnost.

U realnosti, gradilišta stanova i trgovačkih centara zadnjih su godina usitinu nicala kao gljive poslije kiše.  Ali to je gotovo sve, proizvodnje nigdje. A po njoj je Zadar bio poznat tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća i u svojoj povijesti općenito. Čak i jedno omiljeno večernje zagrebačko izletište slavi industrijsku povijest Zadra. No ipak, na njoj se valjda ne može uzeti toliko provizije koliko na infrastukturnim radovima. Stoga je pravo pitanje, sve da Kalmeta i jest jedini zaslužan za gospodarski procvat Zadra – o kakvom se tu procvatu radi?

Morske orgulje i Pozdrav Suncu su fenomalni, ali stvaraju teško mjerljiv prihod i zaposlenost, a nažalost ni dobit nije moguće statistički izmjeriti, što se ne jednom potužila gradska vlast. A kada pogledamo na one koji bi to trebali raditi slika je prilično loša. Da nema Tankerske plovidbe koja nekad sama čini 50 posto ukupne dobiti zadarskog gospodarstva, slika bi bila poražavajuća. Neobična iznimka je proizvođač folija Aluflexpack i, ako nećemo spominjati ubogu Marasku, tu gotovo prestaje popis zadarskih proizvodnih uzdanica. Za kraj, zadarski BDP je i dalje 26 posto manje od prosjeka Hrvatske i sve ove godine rasta ga nisu dovele ni do prosjeka iako raste brže od njega.

Ako postoji ekonomska inercija kao produkt političke (općenito civilizacijske) kulture, koju smo tako sjajno mogli promatrati u Češkoj, Mađarskoj ili, recimo, Dubrovniku kojima nije dugo trebalo da pokažu svoje industrijsko, upravljačko ili turističko nasljeđe, teško se danas pozivati na pedeset godina zastoja i pet godina kaosa. Ako je bio konkurent Veneciji, osnivao prvo sveučilište na ovim prostorima, među prvima ušao u elektrifikaciju i industrijalizaciju, zar pozicija Zadra nije uvijek bila sjajna? Vjerojatno mi je povijest poznatija nego drugima i sigurno sam propustila nešto u priči o gospodarskom čudu i dobrotvoru Kalmeti.