Ja bi da moja policija mlati s vremena na vrijeme

Da je mlaćenje odavno postalo integralni dio subotnjeg izlaska u Hrvatskoj, po uzoru na bogate i razvijene, znaju svi, pogotovo roditelji klinaca koji se nađu vani iza deset (devet?, osam?). Ipak, protekli je tjedan rezultirao sa čak tri premlaćivanja u tri različita grada, pa se postavlja pitanje tko je kriv za taj nagli odmak od uobičajenog premlaćivanja/probadanja/propucavanja po suboti. U Zagrebu je izmlaćen mladi hokejaš, u Karlovcu mladi Srbin, a u Zadru mladi netko. Razlozi? Preglupi da bi ih se spominjalo. Reakcije? Uglavnom izostale, ali kad ih ima jednako glupe, no vrijedne spominjanja.

Svi naravno odmah opale po sustavu, društvu, policiji, pravosuđu, predsjedniku Irana, ali uporno odbijaju reći neke očite stvari, kao i biti principijelni. Koliko je ‘meki’ pristup primjenjen u razvijenim zemljama uspješan govore njihove crne kronike, premalene da bi stisnule dnevni ritam divljanja na ulici. Radite s mladima, učite ih poštovanju različitosti, kampanje UN-a, pedagozi, psiholozi, nevladine udruge nastavi niz, sve se pokazalo potpuno promašenim. Nije na državi niti institucijama da odgajaju klince niti to mogu. Jedini odgovoran i sposoban je roditelj, a kad on ne može, društvu ostaje počistiti njihov nered. Ne preodgajati djecu, nego ih maknuti s ulice i zaštititi građane. S obzirom da joj to ne uspijeva niti s odraslim, okorjelim kriminalcima, nije uopće čudno da je s klincima još teže. Jer eto, oni su maloljetni, blesavi, ne znaju što rade, pa znate hormoni, pa kakvi ste vi bili, sve je to dio odrastanja, bit će bolji, ne smijete im uništiti budućnost (pusti čiju budućnost oni unište)...

Problem je što živimo u nakaradnom društvu, u kojem je sustav vrijednosti samo preslika manjka bilo kakvih ljudskih vrijednosti ekonomskog sustava. Bitna je lova i zgrtanje love, ako ne sebi svom poslodavcu, odakle tu povući relevantnu vrijednost? Tako smo s vremenom došli do čiste perverzije u kojoj se više brine o počiniocu, a daleko manje o žrtvi. O njegovim pravima, razlozima (mama ga nije dojila, tata nije provodio dovoljno vremena s njim i tepao mu da je genij, itd.), o tome što će mu se dogoditi, pa kako mu pomoći, pa mi smo svi krivi (?!)...Cijele vojske uvaženih znanstvenika, zajedno s onima koji su jedva progurali srednju školu, ridaju nad tužnim sudbinama sirotih kriminalaca, i ovih krimosa u nastajanju, pravosudni sustav je postavljen tako da se nedajbože nešto loše dotičnima ne dogodi, a o pustim udrugama i borcima za ova i ona prava da i ne govorimo. Žrtva? Bez žestokog angažmana roditelja ili rodbine, postaje zaboravljena i bezimena. Statistika. 

S druge strane, kada upiru prstom i prozivaju, vrli mediji, opijeni svojom ulogom moralne vertikale modernog društva, redovito potpuno pobrkaju lončiće i to čine namjerno, radi bolje tiraže. Javnosti pokušaju otkriti onaj drugi, skriveni kut, naravno uvijek temeljen na prozivanju te iste policije kada konačno dovede u red neki od tih problema u dolasku. Jer službena je mantra preuzeta od razvijenih koji su taj problem izvrsno riješili da nikome osim žrtvi ne smije pasti dlaka s glave. Pri tom nerijetko vrijeđaju inteligenciju publike lifranjem njihovih totalno prozirnih verzija o tome kako su bili sasvim mirni, nisu pili ni drogirali se, širili ljubav i razumijevanje, nikom ništa, i eto odjednom nabrijane policije koja poput SA batinaša izlijeće iza nekog ugla i počinje ih, mirne Hrvate, mlatiti bez razloga.

Tako izsuspendirana, izprozivana i izotpuštana policija na kraju se pretvara u hrpu preplašenih promatrača koji se ne usude više niti braniti sebe od pljuski, pljuvanja, gaženja autom, propucavanja, probadanja i ostalih popularnih sportova, svjesni da bi sutra mogli, u hajci pod palicom progresivnih, liberalnih medija, ostati bez posla. A kad se može tako s policijom, delegiranom od društva da ga štiti, zašto uopće čudi što se događa običnom građaninu? Napose imajući u vidu da im zadatak nije primarno štiti sebe neko sve ostale, a ako to ne mogu, onda svakome ostaje da se brine sam za sebe. Osim policije, oni ne smiju ni to. Ali čemu onda uopće trošiti novac na odred čistača koji dođu nakon što je stvar završena i počiste nered? Kako je krenulo ukinut ćemo policiju i slati psihologe i svećenike da se snagom uvjeravanja bore protiv kriminalaca i podivljale klinčadije. Onda opet, kad je vaše dijete u pitanju, krene gdje je policija, zašto nisu ovo, zašto nisu ono, koga ja plaćam, sudac, škola država...Iskustvo je pokazalo da je najbolja prevencija strah, hvala profesorima, psiholozima, pedagozima, pravo-braniteljima i nevladinim udrugama, ja bi da moja policija mlati s vremena na vrijeme.