Pripreme za ulazak u OECD nekim kompanijama otežavaju poslovanje

Transferne su cijene one po kojima se roba, usluge ili nematerijalna imovina razmjenjuju između povezanih društava unutar iste grupe, a svrha im je uravnotežena raspodjela dobiti među državama u kojima multinacionalna društva posluju. Osnovno je pritom načelo nepristrane transakcije (engl. arm's length principle), prema kojemu transakcije između povezanih osoba moraju biti usporedive s onima između nepovezanih subjekata na tržištu. Transferne cijene izravno utječu na poreznu osnovicu poreza na dobit i jedno su od važnih područja poreznog nadzora u multinacionalnim društvima.

Što se mijenja

U postupku pristupanja Hrvatske OECD-u usklađivala su se pravila povezana s transfernim cijenama, što je rezultiralo znatnim unaprjeđenjem regulative povezane s njima u Hrvatskoj. Ta pravila primjenjivat će se prvi put u analizama transfernih cijena za prošlu godinu. Najvažnije novosti uključuju proširenje zahtjeva za dokumentiranje transfernih cijena (uključujući formiranje tzv. master filea), izričito pozivanje na OECD-ove smjernice kao obvezan interpretativni okvir, veću važnost funkcionalne analize u određivanju cijena te mogućnost primjene dodatnih metoda kada standardne metode nisu primjenjive.

Te promjene upućuju na trend povećanja transparentnosti i usklađivanja s međunarodnim standardima, ali i na veće administrativno opterećenje za porezne obveznike. Zanimljivo je da je porezna vlast promijenila razdoblje u kojem je moguć porezni nadzor nad transfernim cijenama. Opće je pravilo da porezni nadzor može početi u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Međutim, kad je riječ o transfernim cijenama, on može početi za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze. Budući da pravo na utvrđivanje porezne obveze zastarijeva u roku od šest godina, nadzor nad transfernim cijenama može se provoditi tijekom punoga šestogodišnjeg razdoblja računajući od početka tijeka zastare.