S vremena na vrijeme čujemo od naših poduzetnika da su svoj biznis proširili i na poljoprivredu u kojoj očito vide šansu za razvoj, ali i za diverzifikaciju poslovanja. Vjerojatno i kao neku vrstu osigurača krene li po zlu temeljni biznis. Oni ulažu ozbiljan novac i pokreću ozbiljne projekte i vjeruju u njih. Ali taj trend nije vezan samo za Hrvate.
Primjerice, i u Srbiji ih ima, a među njima je Milan Popović, poznatiji kao kralj bakra, koji je uložio u poljoprivredu, konkretno – u voćarstvo. U Hrvatskoj za sada nije investirao u poljoprivredu.
- Investirao sam samo u Srbiji u voćnjak od 100 hektara pod jabukama i odgovarajuću hladnjaču. Uložio sam oko 20 milijuna eura jer sam procijenio da je to u ovim krajevima najunosniji biznis. Tek trebamo vidjeti jesam li bio u pravu – veli Popović.
Da je poljoprivreda unosna misle i dva prijatelja Đuro Tadić i Zvonko Belošević, suvlasnici tvrtke Sisak stan za upravljanje zgradama i iznajmljivanje stanova. Tadić je do 2017. bio direktor, od tada je na čelu NO tvrtke, a prijatelj mu Belošević, koji i sam kod Petrinje ima svoj OPG, član je Nadzornog odbora. Njih su dvojica nakon dugotrajnih priprema vezanih za zemljište, financije i ostale uvjete 2016. su uložili u dvije plantaže lijeske u okolici Gline, na obroncima Zrinjske gore. Zasad imaju 16 hektara, ove godine planirana su još četiri hektara.
- Osnovali smo tvrtku kćer Korprodukti u Jošavici pokraj Petrinje kako bismo poljoprivrednu djelatnost odvojili od osnovne djelatnosti tvrtke. Prvi cilj nam je zaokružiti proces uzgoja i prerade lješnjaka na 20 hektara, što podrazumijeva ulaganje u objekte i opremu. Ključ uspješnog razvoja poljoprivredne aktivnosti bilo bi udruživanje više sudionika u djelatnosti u svim fazama poslovanja jer smo pojedinačno svi mali i slabi – kaže Tadić.
Idiotski najbrži prst
Sigurno je da im je iskustvo Beloševićevog OPG-a bio jedan od poticaja da pored svog temeljnog posla s nekretninama krenu ulagati i u poljoprivredu. No Belošević ističe i neke druge razloge, poput onog da je potencijalni prihod od trajnog nasada lijeske između 40 i 50 godina, a k tome napušteno poljoprivredno zemljište na sisačko-banijskom području smatrali su značajnim potencijalom koje je potrebno iskoristiti u poslovne svrhe.
Dok razgovaramo s njima, osjeća se ta privrženost rodnoj grudi, ali i prirodi. Jako su vezani uz te obronke Zrinjske gore, kažu nam da ih srce boli zbog njihove velike zapuštenosti. Državna zemlja na kojoj je sada plantaža lješnjaka poslije rata bila je potpuno zapuštena, zarasla u trnje i šikaru. Dobili su je u zakup za simboličnu cijenu, kažu, na 50 godina, iskrčili su je, zasadili stabla i poručuju da bi bilo dobro da tisuće neobrađenih hektara na Baniji i Moslavini država ustupi besplatno bilo kome, samo neka je obrade. A nekoliko kilometara dalje u zaseoku Stapari njih su dvojica kupili staru devastiranu osnovnu školu, obnovili je i stavili novi krov. Ona će biti skladište za lješnjak, a možda i za preradu, kažu jer razmišljaju proizvoditi sve traženije ulje od lješnjaka.
- Dosadašnja ulaganja iznose preko četiri milijuna kuna, s tim da nismo uspjeli koristiti niti kune sredstava bilo kojeg fonda. Sindrom idiotske izmišljotine najbržeg prsta… - smrknutog lica veli Belošević.
Još jedan od onih poduzetnika koji su uložili u poljoprivredu iako im to nije temeljni biznis je i suvlasnik VMD grupe Željko Vučemil. Riječ je o obiteljskom ulaganju u slavonskobrodsku tvrtku Hlad koja je bila pred bankrotom. Tvrtka se bavi uzgojem i preradom višanja i jabuka te zamrzavanjem i pakiranjem za daljnju industrijsku preradu, a većinu proizvoda izvozi u Francusku i Njemačku. Vučemil je, priča, otkupio potraživanja od banaka i spasio tvrtku od propadanja koja će nakon gubitaka ranijih godina u ovoj poslovati s dobiti. Uz otkup potraživanja novi je vlasnik investirao u solarnu elektranu od 1,2 megavata na krovovima hladnjače i pogona za preradu višanja i jabuka.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.