Prijenos vlasništva: voli li osnivač više tvrtku ili vlastitu djecu?

Kod prijenosa tvrtke, ali i općenito kod razvoja biznisa, iznimno je važno da se vlasnik emocionalno odvoji od same kompanije, poručio je predsjednik Uprave Unconditionala Edvard Varda na panelu 'Mitovi o prijenosu tvrtke' održanom u sklopu 17. Liderove konferencije Budućnost obiteljskih tvrtki. 

Kako je rekao Varda, on je kao vlasnik 'i dalje najveći rizik svoje tvrtke', ali puno manji nego prije pet godina te su ljudi s kojima se okružio najbolji koje ima te s njima radi na tome da preuzimaju odgovornost. 

- Danas se predstavljam samo imenom i prezimenom. Ne spominjem ime tvrtke jer se ne poistovjećujem s njom – rekao je Varda. 

Ovaj je poduzetnik publiku zainteresirao kada je rekao da bi financijsku obvezu u kompaniji trebalo staviti na buduću generaciju. 

- Ako moj sin bude htio naslijediti tvrtku, morat će je kupiti. Ako sve dobiješ, nećeš to cijeniti i nećeš gristi da nešto stvoriš – rekao je Varda objašnjavajući da je Unconditional do kraja godine imati 600 zaposlenika te je njegova odgovornost osigurati budućnost za kompaniju. 

Što se tiče prodaje, Varda je naglasio da uspješne transakcije ovise o povjerenju i kompatibilnosti partnera, a ne samo o procjeni vrijednosti. 

Kada smo već kod prodaje, direktor u Provectus Capital Partnersu Silvijo Radušić govorio je kako fondovi privatnog kapitala dodaju vrijednost obiteljskim biznisima. 

- Netko kada gleda fond kao investitora od nas očekuje financijsku podršku, ali mi dodajemo vrijednost tamo gdje osnivači nisu razmišljali ili se nisu usudili; kroz M&A i prepoznavanje funkcija koje nedostaju – tvrdi Radušić. Ovaj je fond menadžer istaknuo da hrvatski poduzetnici često zanemaruju M&A kao alat rasta. 

- Vidjeli smo u istraživanju da jako malo poduzetnika koristi M&A za rast. Tu mi vidimo prostor da dodamo vrijednost – kaže Radušić dodajući da je cilj fonda vidjeti što je održivo i kako dalje s poslovanjem. 

Mirjam Marasović Ćurčić iz tvrtke Forvis Mazars istaknula je da je priprema kompanije za transakciju zapravo proces jačanja sposobnosti za dugoročno generiranje profita. Marasović Čurčić naglasila je i operativnu disciplinu. 

- Osim rasta prodaje, važno je troškovno disciplinirati i standardizirati procese, definirati tko može što odobravati i digitalizirati sustave – rekla je Marasović Ćurčić. Dodala je da ključni ljudi moraju ići u istom smjeru. 

– Ako ključni menadžeri ne žive viziju kompanije i ne pokazuju rezultate kroz brojke, vrijednost se gubi prije nego što se dogodi transakcija – kaže Marasović Ćurčić. 

Pravne i ugovorne izazove kod prijenosa vlasništva komentirao je Vice Mandarić iz odvjetničkog društva Schoenherr.

- Naš je posao identificirati red flagove i pokazati ih kupcu. Često mlađe kolege vide previše crvenih zastavica, no iskustvom se uči da se većina može riješiti i ugovorno – rekao je Mandarić. Dodao je da sukobi korporativnih kultura ne mogu riješiti samo papirima.

- Tvrtka mora moći funkcionirati bez osnivača. Zato trebate počistiti svoju kuću. To je dosadan posao, ali nužan ako se želite ozbiljno pripremiti za prodaju – objasnio je Mandarić.

Mandarić je istaknuo i važnost suradnje s vlasnikom koji ostaje u kompaniji. 

- Ako vlasnik ostaje u kompaniji, želimo da ima korist od njega jer je on najbolja osoba koja može dalje raditi na razvoju i rasti kompaniju – dodao je Mandarić.

U poslovanju obiteljskih tvrtki najveći rizici često nisu u tržištu, porezima ni konkurenciji. Najskuplji rizik krije se u tišini. Rečenice poput 'O tome ćemo neki drugi put' ili 'Još nije vrijeme' zvuče bezazleno, a u stvarnosti, one predstavljaju odgodu problema koji s vremenom ne nestaje.

U obiteljskim poduzećima najosjetljivije teme najčešće su upravo one o kojima se najmanje govori: prijenos vlasništva, raspodjela uloga, odgovornosti između generacija, granice između obitelji i biznisa te pitanje povjerenja, ispričao je na Liderovoj konferenciji Budućnost obiteljskih tvrtki dr. sc. Srđan Šimac, predsjednik Hrvatske udruge za medijaciju, koji godinama pomaže obiteljskim tvrtkama otvoriti teme o kojima se najčešće šuti. Njegov fokus nije na tome tko je u pravu, nego kako sačuvati odnose i osigurati budućnost poslovanja.

- Sukobi rijetko ostaju iza zatvorenih vrata doma. Često se preliju u poslovanje, odnose s partnerima, bankama i zaposlenicima te dugoročnu stabilnost kompanije. Ono što započne kao nerazjašnjeno očekivanje među članovima obitelji može završiti blokadom donošenja odluka, usporavanjem investicija ili narušavanjem reputacije – istaknuo je Šimac.

Osnivači se ne boje tranzicije, rekao je, nego se boje položaja u koje će se nakon tranzicije dogoditi i za to treba jako puno razumjevanja. Nasljednici se pak bore za priznanje, i za svoju vrijednost i za upravljačke odluke. I kod klijenata i kod dobavljača.

- Tvrtka je produžetak osobnosti i veliko je pitanje za osnivače što će biti nakon što prenesu upravljačke ovlasti – naglasio je Šimac.

Upravo o toj realnoj, operativnoj dimenziji konflikta u razgovoru jedan na jedan pričao je sa Marijanom Širić Sabljo, financijskom direktoricom Weltplasta, koja je prvo pričala što za nju predstavlja tranzicija. 

- Za tranziciju se prvo mora osnivač pripremiti, onda svi ostali. Tranzicija nije samo potpisivanje ugovora, već simbioza koja traje nekoliko godina – rekla je Širić Sabljom rekavši da nema potrebe za potresnim tranzicijama. Osnivač je u svoju tvrtku uložio i trud i žrtvu i nasljednici koji posao preuzimaju trebaju na tome biti zahvalni, smatra ona, ali trebamo i shvatiti da osnivač tu ima emocionalnu povezanost s tvrtkom koja mu je kao dijete.

- Osnivač nerijetko više voli firmu više od djece, supruge i ljubavnice. On se s njom poistovjećuje, tu je velika faca, a to mu je, treba jasno reći, ovisnost. A najveći je problem za ovisnika da shvati da mu treba pomoć. Onda će dobiti apstinencijsku krizu – slikovito je opisala Širić Sabljo napomenuvši kako u toj 'krizi' osnivači često naprave potez koji ne bi trebali. To znači da treba proći vrijeme za tranziciju.

- Osnivač nakon preuzimanja upravljačkih funkcija tek treba početi raditi za firmu – smatra ona.

Na upit koji su najveći strahovi nasljednika odgovorila je da oni strah nemaju jer ne znaju šta ih čeka. Napomenula je da je na Liderovoj konferenciji čula najbolju poruku i sjetila se Varde koji se zalaže da se djeci proda vlasništvo. Ona smatra da takva transparentnost osigurava dugoročnost.

- Kad su djeca mala onda treba napraviti obiteljski kodeks o ulasku u obiteljsko poduezće i da ga se obitelj drži i poštuje – navela je Širić Sabljo dodavši da treba djecu upoznati s onim što ih čeka i ako se odluče boriti za to, odlično, to je pravi smjer. Ako se ne žele boriti, onda jasno i to.

Medijacija je luksuz ako vjerujete da će vam riješiti problem. Ako vam treba stručna pomoć, ali na čelu procesa treba biti ključna odluka koja provodi najvažnije odluke, to će biti preskupo, zaključila je sugovornica.