De Quervainov sindrom: Kad pokret palca postane izvor bola

piše doc. dr. sc. Ivo Dumić-Čule, dr. med.

Podizanje djeteta, otvaranje staklenke, držanje mobitela, okretanje ključa u bravi ili, jednostavno, podizanje šalice kave. Sve su to svakodnevni pokreti o kojima uglavnom ne razmišljamo, no za osobu koja ima De Quervainov sindrom upravo takve aktivnosti mogu postati izvor neugodnoga, katkad vrlo intenzivnoga, bola u području ručnoga zgloba. Riječ je o bolnome poremećaju tetiva koje omogućuju pokretanje palca. Iako se često opisuje kao upala tetiva, u stvarnosti nastaju zadebljanje i promjene u ovojnici kroz koju tetive prolaze, zbog čega njihovo klizanje postaje otežano. Dobra je vijest da se bolest može precizno prikazati ultrazvukom, a u mnogih pacijenata i liječiti injekcijom izvedenom pod kontrolom ultrazvuka.

Pacijenti najčešće opisuju bol na vanjskoj strani ručnoga zgloba, neposredno uz bazu palca. U početku se javlja samo pri određenim pokretima, primjerice pri hvatanju predmeta ili podizanju tereta; poslije se može osjećati i u mirovanju. Katkad se širi prema podlaktici ili palcu, a područje može biti osjetljivo na dodir i blago otečeno.

Bolest je češća u žena, osobito u razdobljima intenzivnog ponavljanja pokreta palca i ručnoga zgloba. Često se spominje u kontekstu trudnoće i razdoblja nakon porođaja, kad roditelji često podižu i nose dijete. Međutim, nije riječ isključivo o bolesti mladih majki. Može se pojaviti kod sportaša, osoba koje rade ponavljajuće manualne poslove, ali i kod ljudi koji ne mogu povezati početak tegoba s određenom aktivnošću.

De Quervainov sindrom

Nisu svi bolovi jednaki

Jedan od izazova kod te bolesti jest razlikovanje od drugih uzroka bola u području palca i ručnoga zgloba. Primjerice, bol može nastati zbog artroze zgloba pri bazi palca, ozljede ligamenata, drugih bolesti tetiva ili upalnih reumatskih bolesti. Klinički pregled često je dovoljan da liječnik posumnja na De Quervainov sindrom. Jedan od poznatih testova uključuje savijanje palca u dlan i pomicanje ručnoga zgloba prema malom prstu, pri čemu se može izazvati karakterističan bol. Ipak, sâm test nije savršen i treba ga tumačiti u kontekstu cjelokupnoga pregleda. Upravo u tome ultrazvuk ima važnu ulogu. Njime se mogu prikazati zadebljanje ovojnice tetiva, povećana količina tekućine, promjene u tetivama i eventualno povećana prokrvljenost okolnoga tkiva. Osim toga, moguće je utvrditi postoji li anatomska varijacija koja može biti presudna za uspjeh liječenja.

Naizgled jednostavan prostor kroz koji prolaze dvije tetive nije kod svih ljudi građen jednako. Kod dijela osoba postoji dodatna vezivna pregrada koja kanal dijeli na dva odvojena pododjeljka. Drugim riječima, umjesto jednoga zajedničkog prostora tetive mogu prolaziti kroz dva zasebna tunela. Ta je razlika klinički važna. Ako liječnik ne prepozna dodatni odjeljak, lijek može biti ubrizgan samo uz jednu tetivu, a drugi dio patološki promijenjenoga prostora ostane netretiran. To može biti jedan od razloga zbog kojih se simptomi nakon injekcije ne povuku ili se ponovno pojave.

Liječenje pod kontrolom ultrazvuka

Početno liječenje obično uključuje prilagodbu aktivnosti koje izazivaju bol, kratkotrajno rasterećenje i primjenu ortoze koja stabilizira palac i ručni zglob. Kod dijela pacijenata simptomi se mogu povući uz takve mjere. Kad tegobe traju ili znatno ometaju svakodnevni život, često se primjenjuje lokalna injekcija kortikosteroida. Cilj je smanjiti upalnu reakciju i zadebljanje ovojnice te olakšati klizanje tetiva. Injekcija se može izvesti prema anatomskim orijentirima, bez slikovne kontrole, ali ultrazvučno vođenje pruža dodatnu razinu preciznosti. Liječnik na ekranu vidi tetive, njihovu ovojnicu, okolne strukture i samu iglu. Tako može usmjeriti lijek u odgovarajući prostor, a osobito je korisno kad postoji anatomska pregrada.

Ivo Dumić Čule

Važno je naglasiti da se lijek ne ubrizgava u samu tetivu. Cilj je tretirati prostor oko nje, odnosno zahvaćenu ovojnicu. Pogrešno postavljena injekcija može smanjiti učinkovitost liječenja, a ubrizgavanje kortikosteroida u tetivu nije poželjno zbog mogućeg oštećenja njezine strukture.

U krajnjem slučaju i operacija

Nakon injekcije često se preporučuje privremeno nošenje ortoze koja ograničava pokrete palca i ručnoga zgloba. Tako se smanjuje mehaničko opterećenje tijekom razdoblja u kojemu se očekuje smirivanje simptoma. Ako konzervativno liječenje i injekcije ne pomognu, može se razmotriti operacijsko oslobađanje prvoga dorzalnog odjeljka. Njime se proširuje prostor kroz koji prolaze tetive. I taj zahvat zahtijeva poznavanje anatomije jer se u blizini nalaze osjetne grane živaca koje treba zaštititi. Najvažnija je poruka da bol na strani ručnoga zgloba uz palac ne treba automatski pripisati prenaprezanju. Iza njega može stajati jasno definiran anatomski problem koji se može prikazati ultrazvukom i u mnogim slučajevima liječiti preciznom, minimalno invazivnom metodom.