Digitalni veleposjednici: Kako AI pretvara tech divove u gospodare europske zemlje

Dok se svijet još uvijek privikava na razgovore s chatbotovima, u pozadini se odvija najmasovnija redistribucija fizičkog prostora i resursa u modernoj povijesti. Tehnološki divovi, predvođeni Microsoftom, Googleom, Metom i Amazonom, prestali su biti tek stanari u oblaku i postali su agresivni kupci europskog (možda uskoro i Grenladnskog) i američkog tla.

Pod krinkom digitalne transformacije, svjedočimo fenomenu koji ekonomisti sve češće nazivaju AI jagmom za zemlju (AI Land Grab). Prema procjenama, samo u 2026. godini, pet vodećih tehnoloških tvrtki planira uložiti nevjerojatnih 600 milijardi dolara u infrastrukturu, a velik dio tog kapitala će završiti u betonu, bakru i tisućama hektara strateški lociranog zemljišta.

'Okupacija' Europe

Europa je postala glavno bojište ove tihe okupacije. Microsoft je nedavno pokrenuo projekt u portugalskom Sinesu vrijedan 10 milijardi dolara, pretvarajući ovu lučku zonu u najveće AI čvorište na kontinentu. Gotovo istovremeno, Google je u Njemačkoj osigurao investicijski paket od 5,5 milijardi eura, fokusirajući se na Dietzenbach i Hanau. Čak ni rubni dijelovi kontinenta nisu pošteđeni. U Finskoj i Nizozemskoj, gdje je pristup hladnoj klimi i obnovljivoj energiji najlakši, tech kompanije zakupljuju prostore bivših elektrana i industrijskih zona brzinom koju lokalni regulatori ne mogu pratiti.

Meta je također najavila kako dio golemih kapitalnih ulaganja, koji se za 2026. procjenjuje na 115 -135 milijardi dolara, ide upravo u data centre i povezanu infrastrukturu širom svijeta. To uključuje gradnju i širenje kampusa za AI računala u nekoliko saveznih država SAD-a te infrastrukturne projekte poput Hyperion data centra u Louisiani, za koji Meta sklopila financijski dogovor od 27 milijardi dolara i koji bi trebao imati više od 2 gigavata računalne snage.

Hrvatska se na ovoj mapi pojavljuje kao novo, povoljno odredište za digitalne tvornice. U Novoj Gradiški je krajem 2025. godine potpisan predugovor za izgradnju AI podatkovnog centra snage 50 megavata, što bi trebala biti investicija teška oko 450 milijuna eura. I dok lokalne vlasti takve projekte slave kao trijumf visokotehnološkog razvoja, kritičari upozoravaju na surovu stvarnost takvih postrojenja. Podatkovni centri su arhitektonske 'crne rupe' jer zauzimaju goleme površine, troše enormne količine električne energije i vode, a zauzvrat generiraju tek nekoliko desetaka radnih mjesta za visokokvalificirane inženjere.

Održivost ili neodrživost

Pitanje koje se nameće u poslovnim krugovima jest održivost ovog modela. U Sjedinjenim Američkim Državama projekcije već pokazuju da bi do 2028. godine podatkovni centri mogli trošiti do 12 posto ukupne električne energije u zemlji. Europa, koja se ionako bori s energetskom neovisnošću, sada predaje svoje najvrjednije resurse kompanijama čiji poslovni modeli u AI sektoru još uvijek nisu dokazano profitabilni. Skeptici upozoravaju na stvaranje nekretninskog balona sličnog onom iz devedesetih. Ako AI revolucija ne isporuči obećane profite, ostat ćemo s tisućama hektara 'nasukane imovine', betonskih monstruma koje će biti gotovo nemoguće prenamijeniti.

Ono što najviše zabrinjava jest gubljenje kontrole nad lokalnim resursima. Kada tech div uđe u manju sredinu, on ne kupuje samo zemlju, on preuzima prioritet nad energetskom mrežom. U regijama poput Frankfurta, energetska opterećenja su već dosegnula točku pucanja, prisiljavajući gradske vlasti da ograničavaju nove priključke za stambene zgrade i lokalnu industriju kako bi servisirali poslužitelje iz Silicijske doline. Ova transformacija tech kompanija u globalne veleposjednike otvara opasnu novu eru u kojoj se suverenitet država više ne mjeri samo granicama, već megavatima i kvadratnim metrima koje kontroliraju algoritmi.

Energetski danak i pritisak na cijene

Također, dok europska kućanstva i tradicionalna industrija pokušavaju balansirati na rubu energetske održivosti, dolazak AI divova stvara dodatni pritisak koji bi mogao trajno podići cijenu električne energije. Podatkovni centri nisu samo pasivni zakupci prostora, oni su agresivni potrošači koji zahtijevaju stabilnost mreže 24 sata dnevno, često crpeći snagu koja bi inače bila usmjerena u dekarbonizaciju lokalnog prometa ili grijanja.

U Irskoj, koja služi kao rano upozorenje ostatku kontinenta, ovi su centri već 2024. godine trošili više struje nego sva urbana kućanstva zajedno. Takva koncentracija potrošnje prisiljava države na skupe nadogradnje prijenosnih mreža, čiji se trošak kroz mrežarine često prebacuje na leđa svih građana. Postavlja se pitanje je li opravdano da lokalno stanovništvo subvencionira energetsku infrastrukturu za privatne AI servere koji profit usmjeravaju natrag u Kaliforniju, dok istovremeno raste rizik od povremenih redukcija ili visokih tarifa u trenucima najvećeg opterećenja mreže.

Porezne oaze u sjeni servera

Drugi stup ove ekspanzije čine netransparentni paketi poreznih olakšica i izravnih subvencija kojima europske vlade, uključujući i one u regiji Adria, pokušavaju privući 'velike igrače'. Iako se ovi projekti u javnosti brendiraju kao strateške investicije, oni često dolaze uz obećanja o oslobađanju od poreza na dobit na desetljeća, povratu kapitalnih ulaganja kroz zelene certifikate i osiguravanju zemljišta po cijenama daleko ispod tržišnih.

Primjerice, dok se klasični proizvodni pogon suočava s rigoroznim ekološkim trošarinama, tech divovi često koriste rupe u zakonodavstvu o 'strateškim investicijama' kako bi zaobišli lokalne komunalne naknade. Kritički promatrano, države se natječu u 'utrci prema dnu', nudeći resurse koji su u 21. stoljeću vrjedniji od zlata, zemlju i energiju i to za minimalan fiskalni povrat. Dugoročna opasnost leži u činjenici da se ovi centri, unatoč masivnom fizičkom otisku, mogu relativno lako 'ugasiti' i preseliti u povoljniju jurisdikciju čim isteknu porezne povlastice, ostavljajući iza sebe prazne betonske ljušture i iscrpljenu lokalnu mrežu.

Kina u svemiru

I dok se zapadne Tech tvrtke bore za zemlju iz Kine stižu drugačiji planovi. Oni barem imaju zemlje, ali čini se da podatkovne centre planiraju graditi u svemiru. Naime, plan je da u idućih pet godina u svemiru uspostaviti podatkovne centre za umjetnu inteligenciju.

Glavni kineski svemirski dobavljač, China Aerospace Science and Technology Corporation (CASC), obećao je 'izgraditi svemirsku digitalnu obavještajnu infrastrukturu kapaciteta od barem jednog gigavata', prema petogodišnjem planu razvoja koji je citirala državna televizija CCTV.

Novi svemirski podatkovni centri integrirat će mogućnosti 'računalstva u oblaku i edge computinga' čime bi se trebala postići 'duboka integracija računalne snage, kapaciteta pohrane i propusnosti prijenosa' kako bi se podaci sa Zemlje mogli obrađivati u svemiru, navodi se u izvješću.

Peking planira u Zemljinu orbitu prebaciti energetski intenzivan teret obrade umjetne inteligencije, koristeći solarne centre snage barem jednog gigavata kako bi do 2030. godine stvorila 'svemirski oblak' industrijskih razmjera.