Čaša može biti dopola puna, a može biti i napola prazna. Ovisi o tome iz kojeg se kuta gleda – optimističnog ili pesimističnog. Ta mi se usporedba nameće kad gledam kako je Hrvatska s veseljem obilježila prvu obljetnicu sporazuma CETA premda je sudjelovala u trgovinskom dogovoru s Kanadom kao članica Europske unije.
Ponosno ističemo da smo bili treća europska država koja je ratificirala sporazum (od dvanaest dosadašnjih ratifikacija). Mediji su papagajski ponavljali floskulu da se hrvatski izvoz u Kanadu u prvih devet mjeseci udvostručio i da, iako je uvoz porastao gotovo četiri puta, i dalje imamo pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu.
Prava je istina da je u devet mjeseci izvoz nije porastao 100 posto, nego 80 posto, a uvoz je istodobno rastao znatno više nego ‘gotovo četiri puta‘ – povećan je za čak 4,5 puta. Izvoznici su profitirali, ali uvoznici, kao i obično, kudikamo više. Vrijeme do negativne vanjskotrgovinske bilance s Kanadom broji se u mjesecima, ako već i nije nastupilo.
Prije CETA-e smo u prvih devet mjeseci 2017., iako na znatno nižim razinama razmjene, na svaku kunu uvoza izvezli robu vrijednu tri kune. Prošle godine, u prva tri kvartala, za svaku uvezenu kunu izvezli smo samo dvadesetak lipa više.
Nisam među onima koji bi se protivili sporazumu s Kanadom. No ako ga već moramo primjenjivati (bez obzira na to ratificirali ga ili ne), ne trebamo ga slaviti jer on, kao i većina europskih odluka, odgovara razvijenima, u ovom slučaju s obje strane Atlantika.
Ovako, tužno je nasjedati na političke spinove i gledati smiješak parlamentarnih šefova obiju država pri zdravici. Kanađanin Geoff Regan zasigurno ima znatno više razloga za osmijeh od šefa hrvatskog parlamenta. Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković ionako je bio samo kulisa kanadskoj ‘veselici‘ usred Zagreba priređenoj na obljetnicu kad je većina europskih država priznala Hrvatsku.