Coface: Hrvatsko gospodarstvo usporava, jedan sektor ipak snažno jača

Hrvatsko gospodarstvo ove bi godine trebalo osjetno usporiti, no pojedini sektori u znatno su boljoj poziciji od drugih. Energetika se izdvaja kao najperspektivniji sektor u Hrvatskoj, dok je tekstilna industrija pod sve većim pritiskom troškova, pokazuje novo izvješće Cofacea o prilikama i rizicima u sektorima srednje i istočne Europe.

 

Prema procjenama Cofacea, nakon rasta hrvatskog BDP-a od 3,4 posto u 2025., ove bi godine stopa trebala pasti na 2,1 posto, a 2027. ponovno ubrzati na 2,7 posto. Potrošnja kućanstava i dalje bi trebala biti glavni pokretač gospodarskog rasta, dok turizam ostaje važan vanjski stabilizator.

 

Najbolje izglede Coface daje energetskom sektoru. U prilog mu idu proširenje LNG terminala na Krku, projekti energetske tranzicije financirani europskim novcem te veće korištenje naftne infrastrukture povezano s postupnim odustajanjem Europe od ruske nafte.

 

Na drugoj strani nalazi se tekstilna industrija. Nju pritišću snažan rast plaća, vrlo zategnuto tržište rada i viši troškovi sintetičkih sirovina proizvedenih iz naftnih derivata.

Hrvatska pritom nije iznimka u sve izraženijem razdvajanju uspješnih i ranjivih industrija. Jedan od glavnih zaključaka izvješća Coface Prilike i rizici po sektorima za srednju i istočnu Europu 2026. jest da pripadnost određenom sektoru danas na poslovne rezultate kompanija može utjecati više od države u kojoj posluju.

 

Coface je analizirao 13 sektora u 13 država srednje i istočne Europe, a metalna i kemijska industrija najčešće se pojavljuju među ranjivim sektorima. Opterećuju ih visoki troškovi energije, regulatorni zahtjevi i sve snažnija strana konkurencija.

 

ICT je na drugom kraju ljestvice. Ostaje jedan od najuspješnijih sektora u regiji, čemu pridonose digitalizacija, kvalificirana radna snaga i javna ulaganja. Građevinarstvo, zdravstvo, industrije povezane s obranom i digitalna transformacija dodatni bi poticaj trebali dobiti od programa financiranih sredstvima Europske unije.

 

– Razlika između sektora danas je veća od razlike između država. Budući uspjeh ovisit će manje o ukupnom gospodarskom rastu, a više o tome koliko će se učinkovito pojedine industrije prilagoditi promjenama troškovnih struktura, tehnološkoj transformaciji i globalnoj konkurenciji – kaže Mateusz Dadej, regionalni ekonomist Cofacea za srednju i istočnu Europu.

Jedan od razloga povećanja razlika među sektorima jest snažan rast kineskog izvoza. Kineski uvoz u zemlje srednje i istočne Europe u posljednjih je godinu dana porastao oko 17 posto.

 

Coface taj novi val konkurencije opisuje kao „Kineski šok 2.0“. Suočeni sa slabijom domaćom potražnjom, kineski proizvođači sve se snažnije okreću izvoznim tržištima, posebno Europi. Posljedica je veći pritisak na europske proizvođače, njihove tržišne udjele i profitne marže.

 

Među najizloženijim industrijama Coface navodi automobilsku, kemijsku i metalnu industriju.

 

Dodatan problem stvaraju poremećaji u pomorskom prometu kroz Hormuški tjesnac, čije posljedice nadilaze energetsko tržište. Rast cijena nafte i prirodnog plina prelijeva se na cijene gnojiva, aluminija i petrokemijskih proizvoda, povećavajući troškove duž opskrbnih lanaca i ponovno jačajući inflacijske pritiske.

 

Unatoč tim rizicima, Coface očekuje tek blago usporavanje gospodarstava srednje i istočne Europe. Regionalni rast trebao bi pasti s 2,1 posto u 2025. na dva posto ove godine, a zatim u 2027. ponovno ubrzati na 2,3 posto.

 

Važan oslonac trebala bi biti europska sredstva. Ulaganja financirana kroz Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF) i program SAFE trebala bi poduprijeti građevinarstvo, zdravstvo, digitalizaciju i infrastrukturu te ublažiti dio posljedica geopolitičke neizvjesnosti.

Razlike među pojedinim gospodarstvima regije ipak ostaju velike. Poljska bi trebala ostati među najbrže rastućim velikim gospodarstvima Europske unije, sa stopama rasta od 3,6 posto ove i 3,7 posto sljedeće godine. Glavni oslonac je ICT, kojem pomažu snažna potražnja, ulaganja iz Mehanizma za oporavak i otpornost i velik broj visokoobrazovanih IT stručnjaka. Građevinarstvo je, s druge strane, pod povećanim rizikom zbog sporijeg korištenja europskog novca, slabe potražnje i rasta insolventnosti.

 

Rumunjska je u bitno težoj situaciji. Coface očekuje da će gospodarstvo tijekom 2026. ući u recesiju pod utjecajem fiskalne konsolidacije, dok bi se rast od 1,6 posto trebao vratiti 2027. Farmaceutska industrija pokazuje otpornost, ali maloprodaju pogađaju viši PDV, ukidanje energetskih subvencija, pad realnih plaća i odgađanje većih kupnji.

 

U Mađarskoj bi rast trebao ubrzati zahvaljujući osobnoj potrošnji i očekivanom priljevu europskih sredstava. Maloprodaja je među perspektivnijim sektorima, dok kemijska industrija i dalje trpi zbog slabe potražnje, visoke energetske ovisnosti i slabosti automobilske i građevinske industrije.

 

Slovačka bi ove godine trebala rasti samo 0,9 posto, ali njezina automobilska industrija ostaje među najperspektivnijim sektorima. Coface ističe rekordni izvoz vozila, širenje proizvodnje električnih i hibridnih automobila te početak rada nove Volvo tvornice u Košicama. Maloprodaju istodobno pritišću fiskalna konsolidacija, viši porezi i povišena inflacija.

Slovensko gospodarstvo trebalo bi ove godine ubrzati na 2,5 posto, a 2027. rasti 1,8 posto. Farmaceutska industrija ostaje među najotpornijima zahvaljujući snažnom izvozu, rastu trgovinskog suficita te većoj potražnji za biološkim lijekovima i lijekovima za mršavljenje.

 

Slovenska automobilska industrija, međutim, prolazi kroz transformaciju zbog prelaska na električna vozila, rastuće konkurencije kineskih proizvođača i viših troškova poslovanja u odnosu na druge države regije.

 

U Austriji je slika slična širem regionalnom trendu: ICT jača, a metalna industrija slabi. Austrijski BDP trebao bi ove godine porasti samo 0,5 posto, dok metalnu industriju pogađaju slabo poslovno raspoloženje, pad proizvodnje i ponovno povećanje energetskih troškova. Coface je zbog toga svrstava u kategoriju vrlo visokog rizika. ICT istodobno bilježi dvoznamenkasti rast novih narudžbi i poboljšanje poslovnog povjerenja.

 

Češka se postupno oporavlja, ponajprije zahvaljujući potrošnji kućanstava, rastu realnih plaća i smanjenju stope štednje. Od toga profitira maloprodaja, dok metalna industrija ostaje pod povećanim rizikom. Proizvodnja čelika u Češkoj prepolovljena je tijekom posljednjeg desetljeća, a industriju nastavljaju pritiskati visoki troškovi energije i ugljika.

Bugarsko gospodarstvo trebalo bi usporiti s 3,1 posto rasta u 2025. na 2,7 posto ove te 2,5 posto sljedeće godine. Građevinarstvo se ondje izdvaja kao najperspektivniji sektor zbog rasta kupovne moći, urbanizacije, povoljnih troškova financiranja i povećanja broja građevinskih dozvola. Metalna industrija ostaje pod pritiskom visokih cijena energije, ukidanja subvencija za električnu energiju i slabe potražnje u niskogradnji.

 

Litva bi trebala ostati među brže rastućim gospodarstvima regije, s rastom od tri posto ove i 2,9 posto sljedeće godine. Predvodi je ICT, uz snažnu elektroničku industriju, međunarodno konkurentan sektor lasera i fotonike te razvoj softvera, fintecha i drugih digitalnih usluga. Promet, nasuprot tome, pogađaju geopolitičke napetosti s Bjelorusijom, poremećene rute, manjak vozača i viši troškovi.

 

U Latviji drvna industrija pokazuje otpornost zahvaljujući stabilizaciji potražnje i razvoju proizvoda veće dodane vrijednosti, dok je promet izložen slabijoj potražnji, problemima nacionalnog avioprijevoznika i kretanju cijena goriva.

 

Estonska farmaceutska industrija također se pokazuje otpornom, uz potporu starenja stanovništva, povećanja potrošnje lijekova i razvijene digitalne zdravstvene infrastrukture. Kemijska industrija, međutim, ostaje opterećena niskom iskorištenošću kapaciteta, ovisnošću o energetski intenzivnoj preradi uljnih škriljevaca i rastom troškova povezanih s europskom klimatskom politikom.

 

U Srbiji se među perspektivnijim sektorima izdvaja industrija papira, kojoj pomažu potražnja za ambalažom, rast e-trgovine i prelazak prema održivijoj ambalaži na bazi vlakana. Energetika je, prema Cofaceu, jedna od glavnih slabosti zbog trajnog energetskog trgovinskog deficita i velike ovisnosti o uvozu ruske nafte i plina.

 

Sve to pokazuje zašto sama stopa gospodarskog rasta sve manje govori o tome kako će poslovati pojedina kompanija. Za poduzeća postaje važnije u kojem se sektoru nalaze, koliko su izložena energentima i kineskoj konkurenciji te mogu li iskoristiti tehnološku transformaciju i novi europski investicijski ciklus.