Ako proživaljavamo posljednje dane neoliberalnog kapitalizma, što slijedi, zapitao se u svom članku Allan Patience, stručni suradnik Sveučilišta u Melbourneu iz područja političkih znanosti i ponudio svoje viđenje rješenja.
Kontekst
Nekadašnja čikaška škola sa svojim postulatima slobodnog tržišta i ‘male vlade‘ i dalje zadovoljava umove Amerikanaca i američkih satelitskih ekonomija. No, prema riječima Patiencea objavljenim na portalu The Conversation, u Europi je oduvijek postojalo duboko nepovjerenje prema posesivnom američkom individualizmu i njegovu odbacivanju zajednice i društva. Stoga ga ne iznenađuje to što zagovornici neoliberalizma odbacuju nedavne europske analize lokalnih, regionalnih i globalnih ekonomija kao ‘nostalgiju za starom Europom‘, iako se neuspjesi neoliberalizma neumoljivo nagomilavaju.
Posljedice tih neuspjeha prolaze neopaženo ili ih vodeći političari SAD-a, kao i njihovi pobornici u Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji, zanemaruju. Oni ne žele prihvatiti činjenicu da je neoliberalizam podbacio u ostvarivanju svojih ciljeva, ali i djelovao razarajuće potkopavajući same temelje kasno modernog kapitalizma. Rezultat toga je da se cijela kaotična struktura klati na rubu ekonomskog ponora, piše Patience.
Moguće posljedice
Dvoje neprikosnovenih ekonomskih stručnjaka, Francuz Thomas Piketty i Nijemac Wolfgang Streeck, svjesni su posljedica neoliberalističke katastrofe.
Piketty u svojoj knjizi Kapital u 21. stoljeću iz 2013. godine jasno ocrtava opasnosti socioekonomske nejednakosti u povijesti kapitalizma prikazujući kako nejednakost može iz temelja uništiti održivi ekonomski rast. On je detaljno dokumentirao kako su suvremene neoliberalne politike stvorile najgore oblike nejednakosti u povijesti. Njegovu analizu potvrdio je i nedavno objavljeni Oxfamov izvještaj koji pokazuje kako evega osam multimilijardera posjeduje jednaku količinu kapitala kao i polovica svjetske populacije. Unatoč tome, zapadne neoliberalističke ekonomije nastavljaju veselo koračati putem prema nigdje.
U svojoj knjizi Kako će kapitalizam završiti? Streeck ukazuje na to kako je politika neoliberalizma bila destruktivna za kapitalizam te pokazuje kako je neoliberalni kapitalizam trijumfirao nad svojim protivnicima (osobito komunizmom) proždirući svoje kritičare i protivnike, zaobilazeći sve moguće alternative koje su se našle na njegovom predatorskom putu. Ako je Streeck u pravu, moramo predvidjeti kako će grozno izgledati svijet nakon kapitalizma. On smatra da će biti užasan. Boji se pojave neokorporatističke države i ‘frendovske‘ suradnje velikog kapitala, vođa sindikata, vlade i vojeske kao posljedica sljedeće globalne financijske krize. Streeck vjeruje da će poslova nestati, kapitale će biti intenzivno koncentriran u šakama nekolicine, a privilegirani bogataši sklonit će se u sigurne enklave uživajući u najraskošnijim luksuzima koji se mogu zamisliti. Nasuprot njima, siromašne mase živjet će u zagađenom i mizernom svijetu.
Budućnost ovisi o nama
Nejednakost se eksponencijalno produbljuje i populizam truje političare, kidajući zadnje ostatke demokracije. Vrijeme je za osmišljanje izgleda svijeta nakon neoliberalizma. Već sada mogu se poduzeti tri koraka. Prvi je oživljavanje globalizacije odozdo koju je osmislio američki akademik Richard Falk koja predviđa jačanje međunarodnog civilnog društva kao protuteže moći vladajućih elita (multinacionalnih menadžera te njihovih političkih i vojnih lutaka).
Drugo, trebamo izmisliti nove oblike demokratskog vladanja koji odbacuju fikciju kako sadašnji politički predstavnici vlade tvore najviši oblik demokracije. Nema ništa demokratično u predstavničkoj vladi, smatra Patience. Sve to vodi, kako je to nazvao Vilfredo Pareto, cirkulaciji elita koje su postale udaljene i bahato prezrive prema ljudima kojima vladaju.
Treće, potrebna je razumna intervenciju države u takozvano slobodno tržište. Osim novog reguliranja ekonomskih aktivnosti, to znači postavljanje javnih poduzeća kao strateškog dijela ekonomije da se natječe s privatnim sektorom i to ne po njihovim uvjetima, već samo u interesu svih građana.
Postneoliberalističko razdoblje počelo je sa samouništenjem, ističu Piketty i Streeck. Čeka nas ili postkapitalistički, tmuran neofašistički svijet ili svijet oblikovan prema vrlo kreativnoj verziji humane demokracije, ovisi o nama.