Upravo prije nego što sam počeo pisati ovu kolumnu na internetskim sam stranicama pročitao dvije vijesti koje su samo naizgled izvan ekonomske sfere, poglavito kada ih se promatra iz naše hrvatske perspektive.
Prva je vijest da su militanti Boko Harama oteli 60 djevojčica; druga vijest govori o tome da se koalicijska politička stranka protivi prijedlogu novog ministra znanosti, obrazovanja i sporta Vedrana Mornara u vezi s građanskim odgojem u školama.
Međutim, nažalost, prva vijest šalje snažnu poruku da ljudi i u 21. stoljeću ostaju roba kojom se trguje i provode strateški politički ciljevi, pritom obilno iskorištavajući vjeru kao opravdanje. Koliko vrijede životi tih djevojčica koje će na najgrublji način biti usmrćene ili 'prevedene' na pravu vjeru i stavljene u funkciju jačanja militantnog islama?
Čak su i supruga sadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame te kandidatkinja za američku predsjednicu Hilary Clinton javno obećale da će se zauzeti za to da se takvi 'incidenti' više ne događaju, ali nisu uspjele u tome. Djeci se krade budućnost i pretvara ih se na silu u oružje koje ima tržišnu i marketinšku vrijednost.
'My way or highway' Druga vijest svjedoči o tome da je danas u našem društvu gotovo nemoguće, čak i jednom članu Vlade, pokrenuti raspravu a da ga se ne blokira odmah na početku, a sve po načelu - my way or highway! Ovdje je ponovno riječ o budućnosti naše djece koja žive u hektičnome svijetu i trebaju se pripremiti na njega. Pa i na buduća otimanja, jer ono što se danas događa na jednome mjestu, sutra će se događati na drugome. Ne pitaj kome zvona zvone, tebi zvone.
Naravno da je teško pripremiti mlade naraštaje na buduće nasilje, nepravdu ili eventualne sukobe, ali ih je moguće informirati i poticati na razumijevanje kompleksnosti današnjeg svijeta, koji je sve samo ne crno-bijeli. Obrazovni sustav trebao bi biti nadogradnja na kućni odgoj i slati jedinstvenu poruku djeci, ali i cijelom društvu.
Odbijajuća strategija Dobar obrazovni sustav pomaže da se stvore kompletni ljudi i izravna je investicija u naše buduće mirovine, konkuretnost i životni standard. U današnjem potrošačkom društvu pretežno neoliberalnoga gospodarstva nemoguće je svima zajamčiti vrhunsko obrazovanje, ali je nužno iskoristiti resurse kojima raspolažemo na najbolji mogući način i poticati na razvoj i razmišljanje. Koja je strategija našeg obrazovnog sustava i koju on poruku šalje? Zašto on mora biti ili isključivo konzervativan ili isključivo građanski? Današnji učenici dobro su informirani i sposobni sami prosuđivati i birati među ponuđenim. A najviše će ih odbiti strategija - malo jedno, pa malo drugo.
Sukobi koji se upravo događaju u svijetu navješćuju buduće geopolitičke promjene. Neke države nestaju, druge se stvaraju. Hrvatska je članica Europske unije i NATO-a, no je li to dovoljno? Uz demografske trendove kakvi su prisutni u Hrvatskoj i Europi nitko ne može biti siguran u to. A to je upravo poruka Boko Harama, sve što je 'krivo' - mi ćemo ispraviti, na ovaj ili onaj način - uz bilo koju cijenu stvorit ćemo novo društvo.
Ugrađeni futurizam Obrazovni sustav i gospodarstvo moraju biti pripremljeni i za ovakve teme, imati ugrađeni dio futurizma u sebi i sagledavati buduće mogućnosti i trendove.
Fiskalizacija i legalizacija, koje su više-manje uspješno provedene u posljednjih godinu dana, trebale su biti odrađene dvadesetak godina prije i zapravo su operativni alat države i njezine administracije. Međutim, kamo ide Hrvatska i gdje želi biti za dvadesetak godina - pravo je pitanje na koje nitko nema odgovor. Turska vlada omogućuje prozvođačima konditoraja subvencije za izvoz i do 40 posto na izvoznu cijenu proizvoda. Saudijska Arabija jedan je od najvećih investitora u Tursku... Kojoj industriji Vlada želi pojačati izvozne subvencije i zašto? Za koju zemlju hrvatska vlada planira, odnosno priželjkuje, da postane najveći investitor u Hrvatsku - Norvešku, Njemačku ili Sjedinjene Američke Države (možda Rusiju...)?
Koje su moguće najpoželjnije zemlje za demografsku obnovu Hrvatske ili ih nema? Nemam pojma, a vi?
