Ime tvrtke moguće na svim jezicima Unije

Prema gomili zakona te izmjena i dopuna zakona kojima nas zatrpava hrvatski zakonodavac nakon 1. srpnja čini se da dolaze još lošija vremena.

Naime, od toga dana, dana našega punopravnog članstva u EU, europska pravna stečevina postala je sastavni dio našega pravnog sustava, dakle oko 140.000 stranica teksta (od kojih se na sudsku praksu odnosi oko 30.000) koji bi trebalo svladati. Ako zamislimo da netko s velikim poslovnim znanjem i iskustvom može svladati npr. 20 stranica na dan, jasno je unaprijed da je i za stručnjake, za pravnike profesionalce, riječ o nemogućem zadatku jer im treba 7000 dana samo za osnovno čitanje tekstova. Sedam tisuća dana znači 20 godina da bi se sve pročitalo, a istodobno se svake godine dodaje novih pet ili šest tisuća stranica teksta.
S time će teškoća imati i odvjetnici kao vrhunski stručnjaci, a kamoli ne poduzetnici. Jedini je izlaz specijalizacija, dakle odabir donekle uskog područja kojim će se netko baviti; zatreba li nekomu štogod s drugog područja, trebat će se savjetovati s drugim specijalistom.

Nepotrebne teškoće Jedna od rijetkih intervencija zakonodavca potpuno jasnih u praksi, koja ni nestručnjacima ne bi smjela izazvati nikakve probleme, nedavna je novela (izmjena i dopuna) Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD), koji je inače na glasu kao jedan od najboljih hrvatskih zakona, jedan od onih koji je lišen bilo kakvog politikanstva i u kojima je struka od početka imala odlučnu riječ.
Donedavno su svi koji su odlučili osnovati trgovačko društvo imali velike probleme s određivanjem tvrtke. Inače, tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i sudjeluje u pravnom prometu. Tvrtka trgovačkoga društva moraju se jasno razlikovati od tvrtke drugoga trgovca upisane u sudski registar na istome registarskom sudu. Naime, ZTD je propisivao da strane riječi smiju biti dio tvrtke samo ako nema odgovarajuće hrvatske riječi ili ako su na mrtvom jeziku. Zato su prijedlozi za tvrtku često kao prilog sadržavali bezbrojne stranice (preslike) iz raznih rječnika, a posebno su ogorčeni bili stranci kojima se nije dopuštalo preuzimanje tvrtke koju su imali u matičnoj državi. Novelama se nešto popravljalo, ali ostao je dojam o velikim, nepotrebnim teškoćama, pa nikad nećemo doznati koliko je ulagača zbog toga odustalo od ulaganja i realiziralo ga drugdje.

Novela ZTD-a  Uoči ulaska u punopravno članstvo u EU zakonodavac se napokon odlučio na veliku promjenu (na koju smo se zapravo obvezali u pregovorima). Promijenjen je ključni, 20. članak ZTD-a (na snazi je od 15. lipnja 2013.), koji sada glasi: ‘(1) Naznaka imena tvrtke trgovačkog društva mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili na službenom jeziku države članice Europske unije i latiničnom pismu, a mogu se koristiti i arapski brojevi. Ostali sastojci tvrtke moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.’
Sad treba pričekati i vidjeti kako će trgovački (registarski) sudovi u praksi provoditi tu tako jasnu odredbu. Konkretno, hoće li do iznemoglosti tjerati stranke da dokažu odgovara li nešto sintagmi ‘na službenom jeziku države članice Europske unije’ ili ne odgovara.

Problem s ćirilicom Na kraju jedna primjedba: točno je da sve države članice EU, osim Bugarske, imaju latinično pismo. Međutim, ostaje sporno što ako na nekom području bilo koje države EU (pa i Hrvatske, sjetimo se primjera Vukovara) kao službeno pismo postoji i neko drugo (ćirilica). Ako to i zanemarimo, zar nije bilo praktičnije umjesto jezika države članice Europske unije i latiničnog pisma propisati jezik države članice Europske unije i odgovarajuće pismo? Ako ništa drugo, poštedjeli bismo sebe nepotrebne nove novele ZTD-a u budućnosti (bližoj ili daljoj, jer Srbija je dobila datum početka pregovora). Ako bi se pak zainteresirao netko iz Bugarske (a ona je punopravna članica EU i ondje je službeno pismo ćirilica), jasno je da bi se ZTD promijenio (vjerojatno po hitnom postupku).