Rigidan zakon o radu nije problem. Visoki porezi nisu problem. Visoke kamate nisu problem. Nerealan kunski tečaj nije problem. Nejednakost nije problem. Nezaposlenost nije problem. Loše obrazovanje nije problem. Loše zdravstvo nije problem. Kišni srpanj nije problem. Problem je samo jedan: neefikasnost države. Sve su ostalo posljedice.
Jedni ovako, drugi onako Mjesecima se povlači tema promjena Zakona o radu. Poslodavci imaju svoja stajališta, sindikati suprotna, a na kraju Vlada progura svoju verziju. Poslodavci tvrde da su promjene nedovoljne, a sindikati da su radnička prava svedena na minimum. Stalno se govori o nekonkurentnosti hrvatskoga gospodarstva zbog visokih poreza i kamata te nerealnog tečaja. Pa neki tvrde da su nam porezi najviši na svijetu, drugi da su doprinosi najniži u Europi. Građani opterećeni kreditima i tvrtke koje žele kredite kažu da su kamate u drugim zemljama mnogo niže nego kod nas, banke kažu da su kamate kod nas preniske ako se uzmu u obzir rizičnost plasmana i okružja te gomila zakonski ograničavajućih činitelja. HNB glumi neutralnost i autistično se brine ponajprije za stabilnost valute pa onda za stabilnost banaka, a izvoznici kukaju da ih stabilne banke muzu, a visok tečaj uništava.
U svijetu se čita i citira Piketty i njegove teze da kapitalizam neizbježno vodi u sve veće raslojavanje društva. Istodobno kod nas beskrupulozni poslodavci maksimalno iskorištavaju radnike koji su prisiljeni držati se svog posla jer drugi ne mogu naći. Odmah nakon toga neki su drugi direktori prisiljeni pokretati predstečajne nagodbe kako bi spasili i to malo radnika koje nisu otpustili. Broj nezaposlenih katkad malo i padne zahvaljujući prilično nejasnim kriterijima kad je netko nezaposlen, ali broj zaposlenih uporno pada.
Na međunarodnim testovima hrvatski učenici postižu vrlo loše rezultate. Broj profesora raste, broj učenika pada, profesori su plaćeni manje nego radnici sličnih kvalifikacija u drugim djelatnostima. Na preglede se u bolnicama čeka mjesecima, a liječnici se žale na svoja primanja i traže prilike za posao izvan Hrvatske ili barem u svojoj privatnoj praksi.
I još pada kiša u srpnju.
Pogrešne dvojbe Mnogo je tema oko kojih se vode žučne rasprave, i to s pravom. Međutim, sve će te rasprave biti bespredmetne ako se ne riješi onaj prvi, iskonski problem. A to je neefikasna država, odnosno potpun izostanak kulture i navike mjerenja i ocjenjivanja efikasnosti te provedbe promjena kako bi se radilo efikasnije. Efikasno poslovanje znači utrošak što manje resursa uz ostvarivanje ciljeva. Efikasna država znači isto to.
Efikasna bi država lakše riješila navedene probleme. Kad bi država bila efikasnija, trošila bi manje za pružanje jednake ili više razine usluge, pa bi i porezi bili niži. Efikasna bi država značila i stabilnije okružje i najveću pravnu sigurnost, pa bi bila zanimljivija kapitalu te bi kamate pale. Kunski tečaj tada ne bi bio ključni problem jer bi i izvoznici mogli biti efikasniji zato što ne bi trošili resurse na stalnu borbu s državom. Beskrupulozni poslodavci vrlo bi brzo bili dovedeni u red ili bili isključeni iz gospodarstva. Ostali bi poslodavci, koristeći se jeftinom državom kao konkurentskom prednošću, s veseljem zapošljavali radnike bez obzira na radno zakonodavstvo, a radnicima bi najveća dvojba bila zaposliti se ili pokrenuti vlastiti posao.
Ta optimistična slika efikasne Hrvatske nije pretjerano originalna i većina zapadnih zemalja ima velik dio tih odlika. Međutim, poruka ovog teksta nije da nam treba efikasnija država. Poruka je ovog teksta da je efikasna država JEDINI problem o kojem smijemo govoriti!
Idemo pregovarati o Zakonu o radu? Ne! Recite nam koji su državni ciljevi. Idemo razgovarati o porezima? Ne! Recite nam koji su ciljevi ministarstava i kako se uklapaju u državne ciljeve. Spojit ćemo bolnice. Ne! Koji su ciljevi zdravstvenog sustava i kako će biti efikasan? I tako redom.
Svi relevantni činitelji u društvu trebali bi se prestati ‘kvačiti’ za aktualne teme i početi inzistirati na efikasnosti države. Jedino zajedničkim usredotočenim pritiscima medija, stranaka, udruga, banaka, velikih i malih poslodavaca i sindikata možemo promijeniti način razmišljanja i usaditi naviku efikasnosti.
