Prevladavajuća pecepcija jest da su tvrtke poput Bille, Spara ili Kauflanda velike, uspješne kompanije. Da su velike točno je, ali ako se uspjeh mjeri profitom, onda su prilično neuspješne. Barem na hrvatskom tržištu. To su, naime, neke od brojnih stranih tvrtki koje u Hrvatskoj godinama posluju s nemalim gubtikom.
Austrijski trgovački lanac Billa je, primjerice, u Hrvatsku došao još 1999. godine, a samo je kratko vrijeme, i to u početku, bio u plusu. Drugi austrijski lanac Spar u Hrvatskoj je deset godina i kontinuirano je u minusu. Njemački Kaufland je slična priča, a njegova sestrinska tvrtka iz grupe Schwartz, diskonter Lidl, lani je nakon devet godina gubitaka u Hrvatskoj ušla u plus. Najviše je takvih primjera u maloprodaji, ali ima ih i u drugim sektorima – u gubicima su godinama Nestlé Adriatic, Holcim, Kaufmann i Hoffman (ulagači u City Centre), Lukoil Hrvatska, Jysk, Douglas, AmRest Adria (KFC) itd. Donedavno su u toj priči bili i RTL, Nova TV i Tele2, koji su nakon godina gubitaka uskočili u plus.
U minusu, a uprave ostaju
U pravilu sve strane tvrtke na novom tržištu nekoliko godina bilježe gubitke, što je ukalkulirano u poslovne planove. Gubici se trpe s ciljem osvajanja tržišta i nemoguće ih je, posebno u kapitalno intezivnim djelatnostima, izbjeći u fazi investiranja. No u teoriji bi to trebalo trajati pet do sedam godina. Razlozi zašto centrale stranih, multionacionalih kompanija, ne reagiraju, osim nešto češćeg mijenjanja uprave u pojedinim slučajevima, na dugogodišnje gubitke podružnica na tržištima poput hrvatskog mogu biti raznoliki – neki se nadaju da će njihov koncept profunkcionirati, da će tržište početi rasti, ne žele se povući nakon golemih ulaganja i priznati poraz, a prema nekim teorijama takvi ih gubici i ne opterućuju previše jer su spremni platiti cijenu osvajanja tržišta, a kada se sve zbroji i oduzme, na razini grupe taj im minus i odgovara, kao i plaćanje više poreza tamo gdje je on niži.
– Razlozi dugogodišnjih gubitaka u poslovanju mogu biti razni, od gubitaka uslijed penetracije na nova tržišta, jako velike konkurencije, velikih kapitalnih ulaganja koja se amortizacijom prenose u račun dobiti i gubitka i slično. Svakako tu ulogu ponekad imaju i naknade koje regionalne podružnice plaćaju maticama, ali vjerujem da se one ne mogu gledati kao presudni razlog gubitaka – kaže Andrija Garofulić, direktor poreznog i poslovnog savjetovanja u tvrtki Mazars Cinotti.
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.