Amerikanci pokrenuli hajku protiv špekulanata budućim cijenama nafte

Protiv nizozemskog fonda Optiver podnesena ja prijava jer je, navodno, u ožujku prošle godine u 19 navrata pokušao manipulirati kratkoročnim cijenama nafte, loživog ulja i benzina, a u tome je uspio barem pet puta utrživši tako nezamislivih milijun dolara

Pripremio: Vanja Figenwald
[email protected]

Pokušaj političkog rješavanja ekonomskih problema postao je, izgleda, zarazan i čini se da nije riječ o posebnosti hrvatskog podneblja. Nakon mnogo vike i podignutih prstiju, klasičnim političkim modelom, pale su i prve žrtve podivljalih cijena nafte u dalekoj, a opet bliskoj Americi. Tamošnja regulatorna agencija Commodity Futures Trading Commision krenula je, u najboljem stilu hrvatskih inspektora, disciplinirati špekulante naftom, a paralele idu i dalje, uglavnom u smislu promašene taktike. Kao i u domaćem slučaju, od duge ruke zakona zasad je najviše profitirao imidž političara i pokoja državna institucija.

Lekcija tržištu

Pod snažnim pritiskom Kongresa, CFTC je u petak podnio prijave protiv Optivera, nizozemskog fonda, dviju njegovih podružnica i troje zaposlenika, navevši kao povod njihove manipulacije 'buduće cijene' (engl. futures) sirove nafte, loživog ulja i benzina u NYMEX kotaciji (njujorška burza za sirovine). Prema optužnici, dotični su u ožujku prošle godine 19 puta pokušali manipulirati kratkoročnim cijenama, a u tome su uspjeli barem pet puta utrživši tako nezamislivih milijun, da, milijun, dolara. - Današnjim potezom dajemo na znanje tržištu da nećemo tolerirati nikakvo protuzakonito poigravanje kad je riječ o ključnim budući odrednicama cijena - izjavio je samouvjereno Stephen Jay Obie, šef Odjela provedbe CFTC-a. Priupitan od novinara bi li mogao ustvrditi da optužnica nije politički motivirana, Obie je srčano odgovorio: ' To kategorički niječem’.

Optiver je, pak, izdao priopćenje u kojem se među ostalim tvrdi: ‘Vjerujemo da smo svoje poslovanje vodili ne samo u smjeru najboljeg već i u smjeru ispravnog’, odbivši dalje komentirati slučaj prije nego što vidi samu optužnicu. Ipak, imajući na umu da Senat namjerava uskoro izglasovati zakon kojim bi CFTC bio dužan ograničiti iznose trgovanja nekim tržišnim igračima, uglavnom špekulantima koji su, prema njegovu uvjerenju, glavni krivci za rastuće cijene nafte, teško je vjerovati da nije riječ o politički motiviranoj raboti. Nažalost, ono što će se nesumnjivo i dalje previđati u slučaju Optivera, i naravno u prepirkama između Demokrata i Republikanaca u vezi s amandamanom na zakon, jest činjenica da je Kongres malko pobrkao činjenice, što je donekle potvrdio i iznenađujuće razuman i pronicav dokument CFTC-a o uzrocima rasta cijene nafte. Debeljuškati sti spis od 40-ak stranica prošao je gotovo nezapažen prošlog tjedna, a trebalo bi biti obavezna lektira vođi senatske većine Harryjuu Reidu i njegovim kolegama prije nego nastave gurati legislativu koja bi mogla prouzročiti više štete nego koristi.

Neuvjerljivo prebacivanje krivnje

Najvažniji zaključak Privremenog izvješća o sirovoj nafti, proizvoda međuagencijske radne skupine vođene CFTC-om, jest da su ‘trenutačne cijene nafte, kao i njihov rast u razdoblju od siječnja 2003. do lipnja 2008., u najvećoj mjeri rezultat temeljnih činitelja potražnje i ponude’. Globalni BDP rastao je oko pet posto na godinu od 2004., ističe izvješće, podigavši tako i potrošnju nafte, dok proizvodnja nije bila u stanju pratiti korak. U lipnju je svjetska proizvodnja viška, nastavlja radna skupina, bila tek 1,35 milijuna barela na dan, odnosno oko trećine prosjeka izračunanog u razdoblju od 1996. do 2003. Tržište se, naime, sve više steže.

Jednako su zanimljivi i zaključci izvješća o onome što se ne događa - analize tržišta budućih cijena nisu pokazale da špekulatori na bilo koji način dižu cijenu nafte. Niz informiranih promatrača dosad je vrlo uvjerljivo objasnilo zašto prebacivanje krivnje na špekulatore za 130 dolara za barel,jednostavno nema nikakvog smisla. U svojoj želji da što brže iznađu rješenje problema i zadovolje mase biračkog tijela izbezumljene zbog cijene od četiri dolara za galon, zakonodavci su spremno prihvatili svjedočanstva ljudi poput Michaela Mastersa, menadžera jednog hedge fonda. Masters je uzrokovao komešanje istaknuvši kao glavnog krivca za rast cijena nafte poplavu novca od strane institucionalnih ulagača, koje je nazvao ‘indeks špekulantima’.

To, ipak, čini se nije slučaj. Kad je radna skupina pregledala tajne podatke o trgovanju razmjenskih trgovaca (engl. swap dealers - kao što su, primjerice, investicijski bankari), koji obavljaju transakcije za spomenute institucionalne ulagače, ali i druge sudionike tržišnog natjecanja, nisu našli nikakve dokaze da njihova aktivnost stvara pritisak na cijene. Upravo suprotno, analiza je pokazala da su trgovci ‘u proteklih godinu dana održavali relativnu ravnotežu kratkoročnih i dugoročnih pozicija na tržištima sirove nafte i zapravo držali neto kratku poziciju u posljednjih pet mjeseci ove godine’. Jednostavnije, od početka godine pa do kraja svibnja, dakle, u vrijeme u kojem su cijene sirove nafte porasle s 96 na 127 dolara, pozicije razmjenskih trgovaca imale bi znatno više koristi od padajućih cijena nafte, umjesto rastućih.

Milijunsko muljanje

Što je onda s običnim ‘špekulantima’ kao što su menadžeri hedge fondova? Usprkos nekoliko izoliranih primjera poput navedenog Optivera, statistička analiza CFTC-a ni tu nije našla bilo kakve dokaze koji bi pokazali da je ponašanje špekulativnih trgovaca utjecalo na bilo koji način. Zapravo, njihova je trgovinska aktivnost čak i pomogla. Pozicije hedge fondova izgleda da su se mijenjale suprotno od prethodnih cijena nafte, što sugerira da su im pozicije poslužile kao tampon protiv šokova koji izazivaju nepredvidljivost’. Pomnijom analizom ispada, dakle, da su zločesti hedge fondovi zapravo poboljšali situaciju, a ne obrnuto, pa stoga izgurivanje hedge fondova i špekulanata očito nije rješenje za naftni problem, a ograničavanje njihove aktivnosti samo će smanjiti efikasnost tržišta. Jedan fond koji je prekršio pravila trgovanja zasigurno to ne mijenja. Iako se čini da optužnica stoji, u širem kontekstu borbe protiv rastućih cijena nafte prilično je očito da je riječ o ‘žrtvenom jarcu’, uzme li se u obzir relativno mala zarada na muljanju od milijun dolara, činjenica da se cijela stvar odigravala tek tri dana prošlog ožujka te, na kraju, da su od ukupno tri pokušaja navedena u optužnici, optuženi manipulirali cijenom prema gore samo jedanput, dok su druga u dva navrata učinili upravo suprotno.