Certifikat za NO: Gospodarstvenicima autogol u utakmici s političarima

Na ‘prozivci’ u Opatiji radi dodjele certifikata mogla su se čuti imena niza poznatih gospodarstvenika za koje se opravdano može pretpostaviti da bi bili kompetentniji članovi NO-a Brodosplita od ministra Vukelića

Piše: Ivica Grčar

Gdje naći sposobne članove nadzornih odbora u trgovačkim društvima i kako izbjeći da se u nadzorni odbor nakon svakih izbora ne uvale, u pravilu gospodarski nekompetentni, zaslužni pojedinci koalicijskih partnera? Na ta su pitanja prošlog vikenda u Opatiji ponudivši svoje usluge pokušali odgovoriti članovi Hrvatske udruge certificiranih članova nadzornih odbora.

Na ‘prozivci’ u Opatiji radi dodjele papira za certificiranoga člana nadzornog odbora u trgovačkim društvima mogla su se čuti imena niza poznatih gospodarstvenika za koje se opravdano može pretpostaviti da bi bili kompetentniji članovi nadzornih odbora od ministra Branka Vukelića u Nadzornom odboru Brodosplita i ostalih državnih dužnosnika koji su članovi i do desetak ili i više nadzornih odbora premda većina ne zna ni pročitati bilancu.

Na popisu posjedovatelja papira certificiranoga člana nadzornog odbora su, primjerice, Anton Kovačev, predsjednik Uprave HBOR-a, Marin Tadić, direktor Oraclea Hrvatska, Julius Pevalek, bivši dugogodišnji direktor ZET-a (otprilike četiri tisuće zaposlenih), Darko Knez, izvršni direktor Konzuma, Ivan Purgar, direktor Croatia banke, Drago Pleš, predsjednik Uprave IPK Osijek, Andrino Petković, izvršni direktor IGH, Stanko Tokić, predsjednik Hrvatskog instituta internih revizora i direktor Sektora za internu reviziju HEP-a, Zdenko Belošević, predsjednik Uprave DIOKI-ja, Davor Spevec, bivši direktor Zagrebačkog velesajma, Dragan Marčinko, bivši direktor Đure Đakovića, itd.

Za i protiv političara

Na završetku opatijske konferencije certificirani su članovi nadzornih odbora prihvatili tri preporuke Vladi i Saboru: prvu, da državni dužnosnici ne bi trebali biti članovi nadzornih ni upravnih odbora u trgovačkim društvima; drugu, da svi članovi nadzornih i upravnih odbora trebaju biti certificirani; i treću, da većina članova nadzornih i upravnih odbora trebaju biti neovisni stručnjaci.

Jedno su, međutim, želje i interesi članova udruge certificiranih članova nadzornih odbora koji bi umjesto političara htjeli zasjesti u nadzorne odbore trgovačkih društava u vlasništvu države, a realnost ipak nešto drugo. Nesporno je da bi bilo bolje da umjesto u pravilu gospodarski nekompetentnih političara većinu u nadzornim odborima trgovačkih društava u vlasništvu države čine neovisni gospodarski stručnjaci, no unatoč tomu ne bi bilo dobro otići u suprotnu krajnost i zabraniti imenovanje političara u nadzorne odbore. Upitno je i bi li takva zabrana bila ustavna.

U dijelu razvijenih zemalja u nadzorne odbore trgovačkih društava s osobito naglašenom društveno odgovornom djelatnošću namjerno se imenuje političare, a ni mnogi privatni vlasnici kapitala ne žele se odreći političara u nadzornim odborima trgovačkih društava u koje su uložili svoj kapital, primjerice zbog legalnog lobiranja.

Istodobno ne treba zanemariti ni to da ministri i ostali Vladini dužnosnici ne bi smjeli djelovati samo u interesu trgovačkog društva u čijem su eventualno nadzornom odboru, nego u skladu s načelima slobodnoga tržišnog natjecanja jednako prema svim trgovačkim društvima. Zbog toga bi se trebalo ograničiti imenovanje u nadzorne odbore trgovačkih društava samo članova Vlade i visokih dužnosnika ministarstava, ali političare koji nisu u Vladi ni u ministarstvima trebalo bi imenovati u nadzorne odbore trgovačkih društava u djelatnostima s naglašenom društvenom odgovornošću. U takvim bi nadzornim odborima uz političare ključnu ulogu trebali imati ostali članovi, po mogućnosti neovisni stručnjaci.

Certifikat radi monopola

Druga preporuka - da bi članovi nadzornih odbora u trgovačkim društvima trebali biti isključivo oni koji imaju certififikat, neprecizna je i zbog toga dvojbena. Nije isto ako se Vladi i Saboru kao predstavnicima vlasnika (državnih) trgovačkih društava preporučuje da članovima 'svojih' nadzornih odbora imenuju osposobljene (certificirane) osobe, a sasvim drugo ako se zakonodavnim vlastima preporučuje da propišu da se u nadzorne odbore trgovačkih društava u bilo čijem vlasništvu moraju imenovati isključivo certificirane osobe.

A iz priopćenja o prihvaćenim preporukama Druge konferencije Hrvatske udruge certificiranih članova nadzornih odbora nije potpuno jasno obraća li se Vladi i Saboru kao 'vlasnicima' ili kao zakonodavnim vlastima da propišu da se u nadzorne odbore trgovačkih društava u bilo čijem vlasništvu moraju imenovati samo certificirane osobe. U priopćenju se navodi: 'Molimo vas da ove preporuke prihvatite i u donošenju odluka iz svoje nadležnosti'. A u nadležnosti Vlade i Sabora jest i donošenje propisa kao i upravljanje trgovačkim društvima u vlasništvu države te njihov nadzor.

Kad bi se eventualno propisalo da član nadzornog odbora bilo kojega trgovačkog društva mora biti certificiran, značilo bi to da privatni vlasnik, primjerice nekog manjeg  d.o.o.-a, koji želi ili mora imati nadzorni odbor, u taj odbor mora imenovati možda i nekoga koga ne želi, ili ne može imenovati nekoga koga bi želio jer taj možda nema certifikat. Država, međutim, ne može privatnom vlasniku kapitala određivati koga će imenovati kao osobu u koju ima povjerenja. To bi bilo neustavno. Ali, dopustivo je ako se državi kao vlasniku preporučuje da za članove nadzornih odbora trgovačkih društava u državnom vlasništvu imenuje većinu certificiranih osoba.

Certifikat kao neobvezujuće uvjerenje

Prema internetskoj stranici Hrvatske udruge certificiranih članova nadzornih odbora poticaj za osnivanje te Udruge bila je uspješna provedba 60-satnog programa edukacije Korporativno upravljanje za članove nadzornih odbora u organizaciji Ekonomskog fakulteta Zagreb, Ekonomskog fakulteta Split i Hrvatske udruge menadžera i poduzetnika CROMA-e.

Ideja o osnivanju Udruge certificiranih članova nastala je tijekom izvođenja programa edukacije za prvu generaciju, jer su polaznici osjetili potrebu da se još više istakne važnost društvene odgovornosti poslovnih organizacija te pojedinačne odgovornosti članova nadzornih odbora u tim organizacijama. Ne treba pritom zanemariti ni 'potrebu' polaznika tog programa edukacije da potaknu i svoj izbor u nadzorne odbore trgovačkih društava u vlasništvu države, ali i kao dobru ponuda privatnim vlasnicima kapitala uloženog u trgovačka društva koja nisu u vlasništvu države.

Određivanje tko se može baviti nekom djelatnošću, a tko ne, (uključivo i članstvom u nadzornim odborima trgovačkih društava) obvezno mora biti uređeno kao javna ovlast koja se mora zakonski regulirati. U Hrvatskoj nema posebnog propisa kojim je uređeno certificiranje članova nadzornih odbora u trgovačkim društvima, pa je stoga certifikat člana nadzornog odbora, zapravo, samo uvjerenje da je njegov imatelj uspješno završio 60-satni tečaj i ne podrazumijeva nikakve druge ovlasti. I da ne bi bilo nerazumijevanja, spomenuti 60-satni tečaj je kvalitetan, ali ne podrazumijeva nikakvu posebnu ovlast polaznika. Bilo bi neustavno da se odredi osnivanje komora ili registra certificiranih profesionalnih članova nadzornih odbora trgovačkih društava i propiše da se samo njih smije imenovati u nadzorne odbore.

Edukacija

Na Drugoj konferenciji Hrvatske udruge certificiranih članova nadzornih odbora u Opatiji održana su proteklog vikenda i predavanja o modelima korporativnog upravljanja (nadzorni odbor i uprava ili jedinstveni upravni odbor - board) i o promjenama zakona o trgovačkim društvima koje stupaju na snagu 1. travnja ove godine.

S obzirom na to da je bila riječ o skupu osoba zainteresiranih da ih se izabere u nadzorne odbore trgovačkih društava, opći zaključak je da će i nakon mogućnosti da se umjesto nadzornih odbora i uprave upravljanje i nadzor objedine u jedinstvenom upravnom odboru (boardu), i nadalje većina trgovačkih društava ostati pri dvojnoj organizaciji upravljanja: nadzornim odborima i upravi. A tamo gdje će se eventualno reorganizirati u jedinstveni upravni odbor, u kojemu će se objediniti funkcije nadzora i upravljanja, opet će među vanjskim članovima boarda (zaduženim za nadzor) trebati članove Hrvatske udruge certificiranih članova nadzornih odbora.

Predavanja o promjenama Zakona o trgovačkim društvima koje stupaju na snagu 1. travnja ove godine u Opatiji je održao akademik Jakša Barbić. Obraćajući se certificiranim članovima nadzornih odbora, akademik Barbić upozorio je da je prema zakonu o trgovačkim društvima dopušten izbor jedne osobe u najviše deset nadzornih odbora. Izbor u jedanaesti i svaki idući nadzorni odbor je ništavan. Akademik Barbić je zatim govorio o zanimljivim pravnim zapletima u slučaju ništavosti izbora člana nadzornog odbora. Pritom ništa nije rekao o tome kako da trgovačka društva i javnost doznaju je li neki član nadzornog odbora prethodno već izabran u deset nadzornih odbora, s obzirom da Ministarstvo pravosuđa, unatoč pravomoćnoj presudi nadležnog suda, ustraje na tome da se prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka imena osoba izabranih u dva ili više nadzornih odbora ne smiju objavljivati.