Dana riječ mora biti jednako jaka kao i pečat na ugovoru

Piše: Tatjana Divjak
www.tatjanadivjak.hr

Kad u poslovnom svijetu izgubimo vjerodostojnost, zapravo gubimo mogućnost poslovanja bez zapreka, napredovanja i razvijanja svog posla ili sebe samih

Možete li zamisliti život u kojemu dana riječ ne znači ništa? Palo vam je na pamet bezbroj primjera u kojima ste vjerovali nekome na riječ, čak se sjećate i situacije u kojoj vam je osoba, koja vam je nešto obećala, lakonski odmahnula rukom i kazala: 'Što rekoh  porekoh!' Nekim ljudima dana riječ zaista ne znači mnogo, i čini nam se da je moral kategorija koja sve više gubi na vrijednosti. Srećom ima i onih koji do riječi drže, a ne daju obećanja koja ne mogu ispuniti.
Kad stojimo iza svojih riječi našim se postupcima, izjavama i onome za što i za koga se predstavljamo - vjeruje. Vjerodostojnost znači, jednostavno rečeno, da držimo do svoje riječi. Suvremena znanost vjerodostojnost shvaća u nekoliko dimenzija, a to su: sposobnost (znanje, vještine i stav), pouzdanost (moralna kategorija koja je ujedno i vrlina) i dinamičnost (prihvaćanje kulturoloških promjena, pravo na osobni izbor i otvoreno/civilno društvo)*.

Kad u poslovnom svijetu izgubimo vjerodostojnost, zapravo gubimo mogućnost poslovanja bez zapreka, napredovanja i razvijanja svog posla i/ili sebe samih. Gubimo, dakle, ugled. Vjerodostojnost, kao temelj civiliziranoga društva, osigurava povjerenje, bez kojega se mnogo toga toga i ne može realizirati. Ne čini li vam se da smo u ovom području naročito slabi, odnosno da postajemo sve slabiji? Da kao društvo sve češće padamo na ispitu vjerodostojnosti, a kvaliteta koju ono pretpostavlja znači sve manje i manje?

Svatko od nas trebao bi imati osjećaj za cjelovitost u nastupu koju osigurava svojim ponašanjem i stavovima, odnosno osobinama koje čine karakter osobe, kao što su poštenje, iskrenost i sl. Riječju, integritet (od latinskog integritas  cjelovitost, potpunost). Da bismo se u profesionalnom smislu lakše prilagodili onome što se od nas očekuje, osim kućnog odgoja, vrijednosnog sustava koji zagovaramo i civiliziranog ponašanja, mnoge profesije propisuju i pravila ponašanja, takozvane etičke kodekse.

U travnju ove godine, Vlada je na temelju članka 25. stavka 2. Zakona o državnim službenicima, donijela Etički kodeks državnih službenika. Tim etičkim kodeksom uređuju se pravila dobrog ponašanja državnih službenika, utemeljena na Ustavu i sukladna međunarodnim ugovorima te zakonima i ostalim propisima Republike Hrvatske. U članku 6., primjerice, stoji: 'U obavljanju dužnosti i ponašanjem na javnom mjestu službenik pazi da ne umanji osobni ugled i povjerenje građana u državnu službu.' Upoznajte se s odredbama tog kodeksa kako biste se dodatno obavijestili o tome što trebate očekivati od državnih službenika. I u slučaju da doživite suprotno, reagirajte tražeći zaštitu svojih prava, ujedno se pozivajući na kodeks. Mislite da od toga neće biti ništa? Odnekud trebamo početi!

Mnoge profesije, putem svojih udruga, koje su na neki način i temelj zaštite civilnoga društva, propisuju vrijednosne standarde za određenu struku kojih se članovi trebaju pridržavati. U slučaju da ih se ne pridržavaju, etičko povjerenstvo uvodi sankcije. Jedna od sankcija može biti javna opomena, ali jednako tako i brisanje iz članstva. S obzirom na to da pritom nije riječ o zakonu, nema jamstva da će se svi toga pridržavati držati, ali...ponavljam, odnekud moramo početi. Za neke profesije utvrđena pravila jedan su od uvjeta za dobivanje licence. Povreda nekih od važnijih dijelova može prouzročili njezin gubitak.

Etički kodeks treba razlikovati od moralnih standarda koji vrijede u nekoj kulturi ili društvu općenito. Iako imaju mnogo zajedničkih elemenata, moralni standardi su šira i općenitija kategorija. Etički kodeks najčešće se ustanovljuje u pisanom obliku, u formi izjave u kojoj su naznačeni standardi i vrijednosti do kojih organizacija, udruga ili neko tijelo drži. U nekim se slučajevima određuju općenita pravila koja pokrivaju pitanja kvalitete, odnosa prema korisnicima, ponašanja uposlenika, zaštite okoliša i održiva razvoja. U drugim će se slučajevima ta tema proširiti na moguće sukobe interesa, kao i na određene procedure koje govore o tome je li određenim ponašanjem prekršena neka odrednica. Time su zapravo postavljeni standardi koji vrijede za sve jednako. I onda nema prilike za 'rek’o  porek’o'. Vrijednost stiska ruke tada je trajnija od tinte i pečata na ugovoru.

*David K. Berlo i James B. Lemert, A Factor Analytic Study of the Dimensions of Source Credibility

 Kraj