Dizanjem kamatne stope za 1 posto ECB bi mogao srušiti oporavak Španjolske

Dizanje kamata odgovaralo bi Njemačkoj (rast od 3,6 posto prošle godine), glavnom platiši EU, ali bi moglo biti veoma opasno za prezadužene članice poput Portugala, Irske, Grčke ili Španjolske. Njihovo novo padanje u dug može stajati mnogo više nego dobitak od viših kamata. Zato su iznenađenja potkraj tjedna moguća.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Nova je vruća proljetna tema u eurozoni, ekonomski gledano možda i najuzbudljivijem mjestu posljednjih mjeseci, najava dizanja kamatne stope, trenutačno na jedan posto, iz Europske središnje banke, prvi put nakon tri godine. Odmah nakon izjave šefa Jean-Claudea Tricheta tržišta su se poprilično uzbudila, prvo zbog navodne iznenadnosti odluke, iako je poznato da ECB već neko vrijeme svrbe prsti u vezi s tim pitanjem, i drugo zbog mogućih efekata na ekonomiju. Još početkom prošlog mjeseca Trichet je pomalo uvijenim rječnikom dao do znanja da se ozbiljno razmišlja o dizanju kamatne stope, što ujedno označava ključnu promjenu od labave prema čvršćoj monetarnoj politici i vraćanje jednoj od temeljnih uloga svake središnje banke - održavanju stabilnosti cijena, odnosno kontroli inflacije. U trenutačnim okolnostima, ipak, ta je uloga znatno šira i to je ono što izaziva prijepore.  - U fazi smo visoke budnosti: povećanje kamatne stope na sljedećem sastanku moguće je -rekao je Trichet i to je bilo dovoljno da euro skoči na 1,40 dolara početkom ožujka, a kako je dizanje kamata neizbježno ovaj tjedan, nervoza na tržištima sve je veća. Ova odluka odraz je novog razilaženja dviju najvažnijih zapadnih središnjih banaka, američkog Feda i ECB-a. Dok u prvoj smatraju kako zbog sve većih cijena energenata i hrane inflatorni pritisak neće biti trajniji i veći (sažimanje potrošnje imalo bi deflatorni efekt), u ECB-u očito ne dijele to mišljenje.

17 rogova u vreći
No Fedov je zadatak osjetno lakši od ECB-ova jer se brine za jednu ekonomiju i pritom se previše ne obazire na drugo, luksuz kakav si ECB kao banka nadležna za monetarnu sudbinu čak 17 članica eurozone ne može priuštiti. S obzirom na goleme razlike između članica, od kojih su neke toliko zadužene da potpuno ovise o ECB-u, bilo da je riječ o otkupu njihovih obveznica bilo da je u pitanju visina kamatne stope, dok su druge, poput Njemačke, nezadovoljne preniskom kamatnom stopom, zadatak je ECB-a prilično nezahvalan. I upravo je u tome bit rasprava. Dizanje kamata odgovaralo bi progresivnoj Njemačkoj (rast od 3,6 posto prošle godine), glavnom platiši Europske unije, ali bi moglo biti veoma opasno za prezadužene periferne članice poput Portugala, Irske, Grčke ili Španjolske. Njihov krajnje nježni oporavak ovom bi odlukom mogao biti ozbiljno ugrožen, pogotovo ako se uzmu u obzir posljednje vijesti prema kojima je Portugal korak do spašavanja, a Grčka na pragu još jednog kruga rezanja zbog nezadovoljavajuće visokog deficita.

Unatoč različitim mišljenjima, dojam je da prevladava velika sumnjičavost analitičara prema rastu kamatne stope, najviše zato što problem perifernih članica ima mnogo veći prioritet od rasta unutrašnjosti, ali i zato što mnogi još nisu uvjereni u održivost i trajnost oporavka većine članica eurozone. Onaj gori scenarij, kojim se mnogi poigravaju, predviđa veliku štetu perifernim članicama s jedne strane i neznatan učinak na inflaciju u Njemačkoj s druge.

Skok inflacije u ožujku
Samog Tricheta najviše zabrinjava, čini se, skok inflacije na 2,6 posto u ožujku, zbog čega bi ECB trebao kamatnu stopu dignuti za četvrtinu postotnog poena. Toliki skok možda i ne zabrinjava analitičare i tržišta koliko očekivanje daljnjih dizanja, koja bi prema rezultatima Bloombergove ankete među ekonomistima kamate do kraja godine mogla dovesti na 1,75 posto. To bi već bila bitna promjena i upravo takvo uvjerenje prevladava. Na prošlomjesečnom sastanku ECB je predviđanja inflacije u eurozoni za ovu godinu dignuo na 2,3 posto, ali isto je učinjeno i s prognozom rasta, povećanoj na 1,7 posto s prijašnjih 1,4. Članice iz donjeg ešalona bit će nesumnjivo pogođene, zbog viskog postotka kredita i hipoteka s kliznom stopom, što će za posljedicu imati ponovno sažimanje potrošnje, pokazuje iskustvo iz 2005. kada su dignute kamate za 150 baznih poena. Troškovi pozajmljivanja za kućanstva u Španjolskoj, Irskoj i Portugalu porasli su tada za 100 poena, u Njemačkoj samo za 50. Uz već postojeće politike rezanja i smanjivanja raspoloživog dohotka, i male promjene mogu izazvati velike negativne efekte. Nenaplativa potraživanja irskih i grčkih banaka iznosila su prošle godine deset posto, dok su u Španjolskoj bila šest, pa je strah većine analitičara da će dizanje kamatne stope biti loše za te članice vjerojatno opravdan. Ulje na vatru strašljivcima je i nedavni stres na test prema kojem irskim bankama trebaju dodatne 24 milijarde eura kapitala, zbog čega se tamošnja vlada odlučila na potpuni remont bankovnog sektora.

Neodrživa ovisnost
Zaglavljena između dvije vatre, središnja banka sada pokušava osigurati dodatne, posebne mjere za problematične članice, najviše za Irsku, daljnjim omogućavanjem likvidnosti za njih i mogućim uspostavljanjem posebnog mehanizma za banke u restrukturiranju, iako odluka o tome nije donesena. Šira logika kojom se, čini se, vode u ECB-u ide za polaganim ‘skidanjem’ izmučenih ekonomija i njihovih financijskih sektora s dopa koji im ECB ‘dila’, nečeg što se prije ili poslije mora dogoditi. Upletanje Banke u spašavanje tih ekonomija pružanjem likvidnosti dovelo ih je u ovisan položaj i takva je situacija dugoročno neodrživa. Iznenađujuće, grčki ministar financija Giorgos Papakonstantinou, iako zabrinut, izjavio je kako vjeruje da ‘mali rast ne bi trebao napraviti veliku razliku’, dodajući kako ‘odvajanje banaka od ECB-ove likvidnosti mora polako doći’.

Zadatak kreiranja jedinstvene monetarne politike za 17 ekonomski vrlo raznovrsnih članica zaista je težak, katkad i nemoguć, pa ne čude prijepori i žučne rasprave o najavljenom potezu. Mogućnost postoji da se u četvrtak, pod velikim pritiskom analitičara ECB odluči odustati od namjere, no to je vrlo malo vjerojatno, dojam je kako se radi o gotovoj stvari. Dizanje kamata za četvrtinu postotnog poena vjerojatno neće imati katastrofalne posljedice, ali bi nastavak dizanja prema kraju godine svakako mogao imati. Najveća briga više nije ni Portugal, nego Španjolska, četvrta ekonomija eurozone, upravo u pozitivnom ciklusu, kojoj bi osjetnije dizanje stope moglo pomrsiti planove. Ako se to dogodi, eurozona će se tada naći u velikim problemima.