Dok poljoprivreda, prijevoznici i trgovci zbrajaju goleme gubitke, Francuzi jačaju pregovaračke pozicije

Francuski ministar poljoprivrede Bruno Le Maire uvjerava svoje kolege iz EU da je epidemija izazvana mutiranom Escherichijom coli još jedan dobar razlog da se ne smanjuje europski proračun za poljoprivredu. Riječ je o izradi nacrta novoga sedmogodišnjeg financijskog okvira EU u kojem bi trebale raditi škare.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Svi ljubitelji teorija o kraju svijeta vjerojatno su zadovoljno trljali ruke posljednjih tjedana, nakon što je Europu zapljusnuo novi zdravstveni problem, epidemija zaraze smrtonosnim sojem bakterije Escherichije coli, u velikom broju slučajeva sasvim bezopasne, štoviše korisne, beštijice koja je nastanjena i u čovjekovim crijevima. Radnja brojnih znanstvenofantastičnih filmova i knjiga u kojima bolest uništava čovječanstvo, nakon ptičje i svinjske gripe, sada i do jučer više-manje nevine E. coli, nekako postaje sve manje fantastična, a sve više znanstvena. Što je izvor epidemije i dalje se ne zna, ali su zato dosadašnja nagađanja o njemu, grozničavo traženje i nastala panika izazvali ozbiljne razmirice i zamjerke u Europi. Prva žrtva bila je 83-godišnjakinja u Njemačkoj, odakle je zaraza počela i gdje je većina žrtava i zaraženih, koja je od posljedica zaraze umrla 23. svibnja. U dva tjedna nakon toga broj smrtnih slučajeva prešao je 20, a zaraženih je više od dvije tisuće. U boljoj varijanti zaraza izaziva simptome poput proljeva, a u lošijoj oštećenje bubrega i smrt.

Prema prvim pretpostavkama izvor zaraze bio je na festivalu održanom početkom svibnja u Hamburgu, s obzirom na to da je geografski gledano zaraza u početku bila vezana najviše za taj grad i sjever Njemačke. Kao izravni uzročnik krajnje su brzopleto i neodgovorno proglašeni španjolski krastavci. Baš je to upiranje prstom, koje je poslije demantirano, izazvalo svađu kada je utvrđeno da to nije točno i da su stručnjaci lupetali nasumce. U međuvremenu najprije španjolski, pa onda i svi ostali proizvođači voća i povrća, doživjeli su pravi ekonomski potop, potražnja je strelovito padala iz dana u dan, a neki proizvodi poput 'nepravedno optuženih' krastavaca gotovo se uopće nisu kupovali. Sljedeći pokušaj lociranja izvora zaraze zaustavio se na farmi klica u Njemačkoj.

Udarac za udarcem
Bijesni Španjolci vrlo su brzo zatražili naknadu za nanesenu gospodarsku štetu i najavili kako će zahtijevati naknadu u stopostotnom iznosu zato što njihovi uzgajivači nisu ništa krivi, u čemu bi mogli naići na razumijevanje, barem djelomično, Unije. Ona je nakon širenja panike od zaraženog povrća najavila pomoć pogođenoj industriji. Neslužbene procjene španjolskih udruga proizvođača povrća i voća sugeriraju da ih cijela afera stoji oko 200 milijuna eura na tjedan. Nizozemska, još jedan veliki izvoznik povrća koji pola svoje poljoprivredne proizvodnje izvozi upravo u Njemačku, prijavila je početkom lipnja da su prihodi od krastavaca (oko devet milijuna eura na tjedan) svedeni praktično na nulu, a ukupni gubici na povrću i voću procijenjeni su na 50 milijuna eura na tjedan.

Možda još bolniji udarac poljoprivredi Unije zadao je ruski premijer Vladimir Putin uvođenjem neselektivne zabrane uvoza povrća iz EU dok se jasno ne utvrdi izvor zaraze, što znači da je ugrožen vrlo unosan biznis vrijedan oko 600 milijuna eura svake godine, odnosno četvrtina ukupnog izvoza Unije u Rusiju. Europljani, brzi kada trećim zemljama treba zabraniti uvoz sumnjivih namirnica, promptno su protestirali nazivajući rusku mjeru pretjeranom, no Putin je primjedbe kako zabrana krši duh Svjetske trgovinske organizacije s lakoćom otpuhnuo izjavom kako ‘neće trovati svoje ljude zbog nekog duha’. Rusija, vrijedi spomenuti, još nije članica te organizacije, iako se priprema stupiti u nju.

Ipak brza pomoć
Kako je ekonomija sustav povezanih kockica, bol nikada ne staje na jednom. Manja potražnja za povrćem znači i manje prometa za prijevoznike te gubitke za prodavače na veliko i malo. Prema procjenama britanskih stručnjaka za prehrambenu industriju, europsko tržište voća i povrća vrijedno je oko 56 milijardi eura na godinu, a panika je izazvala goleme padove u potražnji (ovisno o zemlji, često i više od 50 posto) za povrćem diljem kontinenta, no nije sasvim jasno kako će točno Unija pomoći pogođenim proizvođačima. Sporna je brzina jer gubici se stvaraju dnevnim tempom, a pravila nalažu tradicionalnu europsku sporost. Ipak, Komisija je ovaj put bila brza i odmah odobrila 150 milijuna eura pomoći voćarima i povrćarima.

Države članice mogu same početi dijeliti pomoć, za što trebaju dopuštenje Europske komisije, što obično traje između jedan i dva mjeseca ili se mogu jednoglasno dogovoriti o dopuštanju pomoći, no i to zahtijeva jasan izračun štete - sve dok epidemija traje, to nije moguće napraviti. Spominjalo se i distribuiranje neiskorištenih sredstava iz zajedničkoga poljoprivrednog proračuna, čiji je Njemačka najveći dobročinitelj. Jedna je dobra vijest da zaraza, čini se, jenjava, pa bi pomoć šokiranim proizvođačima mogla biti odobrena uskoro, a druga je da će profitirati neki drugi segmenti tržišta jer se očekuje porast potražnje za smrznutim i konzerviranim voćem i povrćem kao privremenim alternativama. 

Manje novca, manje kontrole
Neki su se pak požurili epidemiju iskoristiti za nešto pragmatičnije ciljeve, poput francuskog ministra poljoprivrede Brune Le Mairea koji je pozvao svoje kolege na donošenje ‘hrabre i odgovorne odluke’, a ta je da ne smanjuju europski proračun za poljoprivredu. Riječ je, jasno, o zauzimanju što boljih pregovaračkih pozicija ususret izradi nacrta novog europskog sedmogodišnjega financijskog okvira u kojem bi mnogi mogli osjetiti škare prema nekim najavama. Francuzi se ubrajaju u članice zaintresirane za što izdašniji poljoprivredni proračun. Ministar je obzirno upozorio da bi u slučaju smanjenja proračuna vlade morale javnosti objasniti da to znači i slabije sanitarne i zdravstvene inspekcije, odnosno općenito lošiju kontrolu kvalitete poljoprivrednih proizvoda. Druga je svrha izjave jačanje pritiska na zemlje poput Velike Britanije koje se protive francuskom prijedlogu čvršće regulacije svjetskih tržišta sirovina i prehrambenih proizvoda, proizašlom iz rastuće prehrambene krize.