Država poslove dijeli nadzornicima kao što mesar dijeli janjetinu

Bit će zanimljivo vidjeti koliko je profesionalaca i gdje imenovano u nadzorne odbore. Nadam se da će stručnjaci dobivati više rebaraca, a manje privage  

piše Daniel Divjanović
predsjednik Hrvatske udruge certificiranih članova nadzornih i upravnih odbora 
[email protected]

Poslovica kaže: Povjerenje je dobro, ali kontrola je još bolja. Ona se itekako može primijeniti na sustav korporativnog upravljanja i nadziranja. Vlasnik je dao povjerenje upravi da upravlja određenom imovinom, a kako sve ne bi ostalo samo na tom povjerenju, 'ugradio' je kontrolni mehanizam, odnosno nadzorni odbor.  U Hrvatskoj postoji uvriježeno mišljenje da član NO-a treba zastupati interese vlasnika koji ga je postavio. Činjenica je da on mora raditi isključivo u interesu društva, čak i kada su ti interesi suprotni vlasnikovim. Na to određeni ljudi reagiraju čuđenjem i pitanjem kojem je vlasniku u interesu da uništi društvo.

Prosječni nadzornik Hrvatska je prepuna slučajeva uništavanja tvrtki, rasprodaje imovine, kombinacija s građevinskim zemljištem i ostalim. Da, katkad i vlasnik želi 'uništiti' društvo ili barem smanjiti cijenu dionice kako bi je zatim povoljnije kupio. Nadzornik za svoj rad odgovara vlastitom imovinom. Činjenica je da do sada nitko nije odgovarao, ali ne zato što nema zakonskog rješenja, nego zato što nijedan vlasnik do sada nije postavljao pitanje odgovornosti. Zar nije logično da ako sam vam povjerio nadzor svoje investicije, a vi ste loše ili čak traljavo radili svoj posao, imam pravo tražiti naknadu štete? 

Idemo probati sve to preslikati na NO-e. U Hrvatskoj prevladava dualistički sustav upravljanja u 99 posto društava (skupština – NO – uprava), a u društvima koja u Hrvatskoj imaju NO-e država participira u 40 posto njih putem potpunog ili djelomičnog vlasništva.  Kao član, i sada kao predsjednik, Udruge HUCNO podržavam stav Udruge da političarima i državnim dužnosnicima nije mjesto u NO-ima. Do sada je 700-tinjak osoba završilo edukaciju za nadzornika. Kako izgleda prosječan nadzornik? Prema statističkim podacima HBN-a (HUCNO-ova baza nadzornika) to je muška osoba, stara 49 godina, živi u Zagrebu, ima VSS ekonomskog usmjerenja, zna engleski, ima iskustva u upravljanju i nadziranju.  Kada imate takvu osobu sa znanjem i iskustvom, ostale tražene karakteristike jesu osobni integritet i poštenje. Ako ga stavite u okruženje gdje može raditi neovisno, bez sukoba interesa, dobili ste profesionalnog nadzornika. Koliko je takvih nadzornika u Hrvatskoj?  Vlada je odlučila ubuduće članove NO-ova birati natječajem. To je hvale vrijedna odluka. Od 13. do 18. rujna razna ministarstva i društva u državnom vlasništvu raspisala su gotovo 60 natječaja kojima se traži između 180 i 300 nadzornika. Na svaki taj natječaj javilo se prosječno 300 kandidata, a netko to treba obraditi, pozvati na intervju, predložiti i tako dalje.

Natječajna 'flajš-mašina' Protekli tjedan 13 društava završilo je taj proces u rekordnih mjesec dana od objave. Prema informacijama kandidata koji su se prijavili, ti 'intervjui' trajali su katkad pet minuta, ostali sretnici zadržali su se 10 minuta. Na dan je komisija, koja je taj posao odrađivala kroz svoju 'flajš-mašinu', znala propustiti 20-30 kandidata, što je rekord. Netko tko nešto zna o ljudskim potencijalima i ima iskustva u vođenju intervjua zna da je i osam osoba na dan iznimno velik broj. Ne tvrdim da nije bilo i drukčijih slučajeva.   Je li postajala stvarna želja za profesionalcima u NO-ima? Ako jest, onda se ovo odrađuje na pogrešan način. Nadalje, je li taj nadzornik sa skromnih 2.000 kuna naknade primjereno nagrađen? Pa neka troši i skromnih 20 sati na mjesec za nadziranje, njegov radni sat vrijedi 100 kuna. Zar vlasnik doista misli da radni sat i posao nadzornika - u HEP-u, HAC-u, Ini, Podravki... - vrijedi tri puta manje od sata automehaničara u ovlaštenom servisu?  U pitanju je potpuna neravnoteža između načina odabira, kompenzacije nadzornika i očekivanja vlasnika. Prije nekoliko dana imali smo 5. konferenciju svoje udruge. U ovom prvom naletu od 50 imenovanih nadzornika njih je pet iz naših redova. A kad je jedan član ispričao u kojem je stanju društvo koje treba nadzirati, nisam mogao ne sjetiti se janjetine.  Teorija janjetine koju kupujete od mesara temelji se na činjenici da većina ljudi voli jesti rebarca. No što s ostalim dijelovima kao što su glava, jetrica i ostalo, stručno zvana privaga? Sve je to O. K. dok uz dominantan komad prednje četvrti i većeg dijela rebarca dobijete u manjem dijelu i ono što doista ne želite. Da pojasnim, rebarca su npr. gore navedene tvrtke, a za sada vidim da naši članovi dobivaju malo više privage. Bit će zanimljivo vidjeti, nakon što provedemo istraživanje, koliko je profesionalaca i gdje imenovano u NO-e. Nadam se da će biti više rebaraca u budućnosti.