Industrogradnju ne preuzimamo, ali postoje i druge kombinacije

Razgovarao: Jerko Gudić

U Konstruktoru dobre vijesti sustižu jedna drugu. Tek što smo počeli razgovarati s predsjednikom Uprave Željkom Žderićem, na stol je stigla načelna građevinska dozvola kojom se omogućava početak radova za gradnju mosta kopno - Pelješac, uz nalog da se pripremi gradilište koje će svečano otvoriti premijer Ivo Sanader. Poslovi stižu u valovima i splitska tvrtka s 2500 zaposlenih sve više se učvršćuje na poziciji najjače i najkompletnije hrvatske građevinske tvrtke i vrlo respektabilnog regionalnog igrača. U izgledu su i unosni poslovi na drugim kontinentima, posebice u Aziji, odakle idućih dana treba stići potvrda vijesti da će Konstruktor zaorati poslovnu brazdu i u prebogatom Kataru.

• Što je danas najveća snaga Konstruktora?

- Ljudi. Mi druge snage nemamo. Lako je kupiti bager, dizalicu, kamion, bilo što. Ali netko to treba oplemeniti, staviti u funkciju. Napravili smo vrijedne i kvalitetne stvari samo zato što smo imali vrhunske ljude koji su to mogli. Imamo više od 11 posto visokoobrazovanih, što je iznimno visok prosjek u branši. Posljednjih smo godina oko 800 ljudi doškolovali i prekvalificirali.

• Konstruktoru je, čini se, bolje nego ikada?

- Mi smo odraz države i okružja u kojem živimo. Građevinarstvo prvo ulazi u krizu, ali prvo iz nje i izlazi. To je opće pravilo.

• Imate li slabosti?

 - Ima toga. To je sve ono što se skupilo u 60 godina, a nismo uspjeli ispraviti. I inercija i razmišljanje neprimjereno vremenu i sporo prilagođavanje novim vjetrovima. Nazovimo to nedovoljnom brzinom mijenjanja glave. Pri tome ne mislim da treba promijeniti sve. Nije sve što je bilo prije loše niti sada sve valja.

• Gdje sve danas imate angažiranu operativu?

- Trenutačno radimo u svim dijelovima Hrvatske, imamo otvorenih sedamdesetak gradilišta. Gradimo doslovno sve: ceste, mostove, tunele, hidroelektrane, crkve, bolnice, stambene zgrade. Za Agrokor i njihove potrebe, gradimo i farme.

• Kolika je ukupna vrijednost tih radova?

- Dosta toga prenosimo u sljedeću godinu, a u 2006. godini ukupno je ugovoreno i bit će izvedeno radova u vrijednosti od 2,5 milijardi kuna.

• Gradite sve, ali glavno su vam obilježje mostovi. Imate li monopol na mostove u Hrvatskoj kako se to često provlači u javnosti?

- Posao treba obaviti onaj tko to zna i ima čime. Most raspona 200 metara ne može sagraditi svaka registrirana građevinska tvrtka. I u svijetu velike objekte grade najveći. Zna se da uz nas to mogu još dvije-tri tvrtke i gotovo. Na međunarodnom natječaju za veliki most u Beški na Dunavu s ovih naših prostora u pretkvalifikacijama smo prošli samo mi. Zašto? Pa zato što samo mi imamo takve reference da to obavimo. Tu se okupila svjetska građevinska elita, Japanci, Francuzi, Nijemci... Naša je ponuda bila najbolja. Zašto bi onda bilo čudno što su naše ponude najbolje na natječajima u Hrvatskoj? Slično je i kad se gradi hidroelektrana. Samo dvije tvrtke to mogu, treće nema. Očito se u ovih 60 godina nitko nije dovoljno razvio kao mi. Najlakše je galamiti i insinuirati ovo i ono, ali treba imati nekakve reference iza sebe.

• Oko gradnje mosta u Vojvodini digla se velika prašina u Srbiji. O čemu je zapravo riječ?

- U pitanju je doista velik posao i novac. Most je sagrađen prije 25 godina kao najveći gredni most na svijetu. Dug je nekoliko kilometara. Sad ga treba sanirati i sagraditi još jedan do njega, zbog autoceste. Tu je težak, močvarni teren, luk je mosta visok i velikog raspona jer je Dunav plovan. Takvo što ne vidi se svaki dan. To je iznimno zahtjevan i referentan posao koji je okupio 12 izvođača, među njima 4-5 najvećih u svijetu. Pretkvalifikacije smo prošli i sad se češlja naša ponuda. Ako je sve u redu, nema razloga da ne dobijemo posao.

• Grupacija domaćih izvođača nije vam uspjela parirati. Zbog čega?

- Beogradska Mostogradnja bila je velika i moćna tvrtka, ali u Srbiji desetak godina nije bilo posla. Dogodilo im se što i većini onih koji su, izgubivši tržište, izgubili poslovni ritam.

• Vidite li taj posao kao ulazak u Srbiju, gdje vrijeme velikih radova tek dolazi?

- Mi smo već ondje s velikim trgovačkim centrom. Čekamo građevinsku dozvolu da počnemo s radovima. Most kod Beške mnogo je više od ulaska u Srbiju, to je svjetska referenca. I zato se onaj koji gubi toliko ljuti. Zamislite da se takvo što dogodi nama ovdje.

• Pa već su zaprijetili da će vam uzvratiti na mostu kopno - Pelješac. Je li to moguće?

- To je izraz ljutnje, a posao se ne obavlja iz inata. No sve je moguće. Kao i svi veliki poslovi i taj će sigurno ići na međunarodni natječaj. Nadamo se da ćemo biti najbolji. Istina, neke poslove katkad i izgubimo, ali u principu najbolji obično pobjeđuju. Kao i u nogometu.

• Tko vam je uopće ozbiljna konkurencija u Hrvatskoj?

- Vijadukt, Hidroelektra, Ceste Varaždin i Koteks Osijek. To je to. To su dobra poduzeća, naši konkurenti, ali i naši prijatelji i poslovni partneri u danom trenutku. Jer ne možemo uvijek sami baš sve obaviti u zadanim rokovima. Sve je autoceste mogao izgraditi Konstruktor, ali za, recimo, dvadeset godina. Kad ima novca, rokovi su kratki i onda vam trebaju četiri Konstruktora.

• Kao u situaciji kad ste ponudom izgurali Bechtel. Mogu li uopće stranci dati bolju ponudu od uhodane, dobre domaće operative?

- Jako teško. Nije logično da stranac, gurajući zemlju od točke A do točke B s domaćom radnom snagom, bude jeftiniji od onoga tko je tu. Razlika je samo u nadgradnji, a mi smo odavno naučili raditi. I u socijalizmu su postojali javni natječaji pa smo bili u tržišnoj utakmici. Stalno. Stranac mora plaćati avionske karte, vući tehniku, seliti ljudstvo. A to košta. Sjetite se koliko je Bechtel imao stranaca dok je radio u Lici.

• U kojoj ste mjeri poslovima osigurali mirnu budućnost?

- Sigurnost je relativna stvar, ali ako ne bude ekstremnih situacija, mislim da doista možemo biti mirni u sljedećem razdoblju. Za nekoliko godina kapaciteti su nam puni. A ovakav intenzitet zaposlenosti očekujem još barem jedno desetljeće. Autoceste će se manje graditi, ali zato su tu hidropotencijali i drugi važni objekti.

• Koliko je politika važna u svemu tome?

- Prostorna je politika politika u najboljem smislu te riječi. Hoće li se i kada nešto graditi, odlučuje politika. Svuda. A odlučivanje o tome tko će graditi regulirano je zakonima o nabavi roba i usluga. Ti su zakoni dosta precizni, katkad možda i previše, pa je ta vrsta utjecaja politike doista minorna.

• A utjecaj i pozicija Jure Radića?

- Govorio sam o mostovima, on je šef katedre za mostove, pa je logično da je često prisutan gdje i mi. Mi smo prijatelji, nije važno jesmo li ili nismo kumovi kad je tu Zakon o nabavi roba i usluga. Jure Radić ne daje posao, nego se i sâm bori za svoj dio posla. Poslovi koje osvajamo i mi i on često su isti, ali to je jedina veza. A onda bura katkad zapuše, a katkad puše i kad ne puše.

• Radić je lako osvojio 'Bandićeve' mostove. Hoćete li se opet naći na istome poslu?

- Očekujemo to. Pokušat ćemo se izboriti da budemo sudionici tih projekata, kada i ako uopće bude što od njih.

• Sve više dobivate poslove u bliskom okružju, ponajprije u BiH. Na kakve uvjete poslovanja nailazite?

- U BiH gradimo cestu i hidroelektranu. Snalazimo se u tamošnjim uvjetima. Ali i oni su otišli naprijed. Važno je i to što radimo s državom jer se ona uvijek potrudi da to obavi kako valja. Naplata je katkad problematična, kao uostalom i kod nas, ali u principu sve to stigne.

• U Crnoj Gori ste nedavno doživjeli neugodno iskustvo kad je poništen natječaj na kojem je vaša ponuda bila najbolja. Posao su neposrednom pogodbom dobili Slovenci po vašoj cijeni. Je li to iznimka ili pravilo?

- Rekao sam maloprije, prostorna politika je politika. Baš smo jučer dobili dobar posao u Crnoj Gori. Gradit ćemo most od Bijelog polja preko rijeke Lim. Katkad izgubite, katkad dobijete. Ni svaki penal nije gol. Gledajući iskustva u Crnoj Gori, uopće nisu loša. To je malo tržište, ali nipošto ga nećemo zanemariti.

• Kako dimenzionirate tvrtku s obzirom na punu zaposlenost i nove poslove koji se otvaraju? Može li se dogoditi da odjednom postanete pregolemi?

- U ljudstvu i tehnici onoliko smo veliki koliko svaki mjesec imamo posla. Ako je špica kratkotrajna, zapošljavamo ljude na određeno vrijeme ili angažiramo kooperante. Strojeve kupujemo ili unajmljujemo. Nije to velika pamet i matematika. U posljednjih nekoliko godina udvostručili smo broj zaposlenih i dosegnuli gornju granicu. Ne planiramo više fizički rasti.

• Znači li to da ne razmišljate o preuzimanju, recimo, Industrogradnje?

- Riječ je o velikoj tvrtki s tradicijom, znanjem, fizički čak većom od nas. To nije lako. U pričama i kontaktima o poslu i mogućoj pomoći svašta ispadne. Neko vas vidi s nekim i eto preuzimanja. Sve je to na vrbi svirala. Mi Industrogradnju ne možemo preuzeti zbog volumena i cijene. Takav nam problem nije potreban. Znači, na pitanje mislimo li je preuzeti odgovor je ne, a o nekim drugim kombinacijama o tom potom.

• Jeste li uopće skloni akvizicijama?

- Jesmo. Uzeli smo neke tvrtke u stečaju ili ih kupili od države. Imamo udjele i dionice u četrnaest povezanih poduzeća koja nisu uvijek i u jednakoj mjeri aktivna. Rado ćemo kupiti ono što nam je kompatibilno, po povoljnoj cijeni uz procjenu da se može tržišno valorizirati. Ali stvarati tri Konstruktora nema smisla.

• Posao odlično ide, kamo sve ulažete zarađeni novac?

- Članovi smo Questus fonda, dioničari, kupili smo i neke turističke objekte, recimo, makarski hotel Park u izgradnji. Dovršit ćemo ga i razmisliti o najmu ili prodaji. Sve što bi moglo donijeti korist zanimljivo nam je. Jasno nam je da nije sve u betoniranju, da su, recimo, čipovi profitabilniji od betona. Ali nećemo miješati djelatnosti. Moje je načelo: 'Daj dite materi'. Možemo biti samo vlasnici, ali neka radi onaj tko to zna. Rado bismo bili dioničari Coca-Cole ako to donosi dobru zaradu.

• Koliko je Konstruktor zadužen i gdje?

- Dugoročna i uglavnom kratkoročna zaduženja iznose oko 650 milijuna kuna. Sve su velike hrvatske banke naši partneri. Stalno smo na tržištu, treba nam mnogo sredstava i garancija, a s obzirom na naše i bankovne limite, moramo biti prisutni u više banaka. Odnosi su jako dobri, mi smo zadovoljni njima i oni nama.
________________________________________________

JAKO PARTNERSTVO S IGH

• U stručnim pitanjima opredijelili ste se za jednog partnera, kamo vi, tamo i IGH. Zašto?
- Most radi samo onaj tko to zna i može. IGH je jedina tvrtka koja ima sve što treba izvođaču, i to za tipove objekata kojima se mi bavimo. Kad gradimo kuću, rijetko je s nama, ali kad gradimo tunel, trebamo rudara, geologa. Često nam je i nadzor, a za to se raspisuju posebni natječaji koje on dobiva. Nemamo tri instituta.

• Jeste li vlasnički povezani?
- Nismo. Ne možemo biti u vlasničkom odnosu jer je IGH u vlasništvu gotovo 800 malih dioničara. Nije mi jasno kako bi netko uopće mogao ući u taj vlasnički krug. Mi za to nemamo ni potrebe jer bismo došli u apsurdnu situaciju – kako da me nadzire netko komu sam ja vlasnik?

• Imate li s IGH neke strateške dogovore o partnerstvu?
- Ušli smo zajedno u neke poslove koje ćemo realizirati. Oni su zaduženi za projekt i nadzor, a mi za izvođenje. Zajedno smo kupili Kilu kod Splita i neke lokacije u Dubrovniku. Gradit ćemo zgrade za tržište. Riječ je o klasičnoj komercijalnoj stanogradnji.

• Nešto poput Bundeka, gdje vam je partner Kerum?
- Da, to je isti princip. Partneri smo pola-pola. Kerum je kupio parcelu i došao s idejom da to zajedno realiziramo. Bit će takvih poslova i s drugim partnerima.

• Ni vi ni Kerum niste na poduzetničkoj listi Velog Mista u Splitu. Zašto?
- Meni nije ponuđeno, a i da jest, svejedno bih se zahvalio. Mogu se baviti samo poslom koji radim, nemam ni vremena, ni volje, ni znanja za išta drugo. Inače, mislim da su oni donijeli neki vjetar u Split i da će se, ako ništa drugo, stvari zbivati brže. Bolje ikako nego nikako. U svakom slučaju, pozitivna su pojava.

• Može li ta ideja prerasti Split i postati nečim ozbiljnijim na nacionalnoj razini?
- Možda, iako nisam siguran u takvo što. Nužna je veza politike i poduzetništva, ali nije mi jasno kako se netko može baviti osnovnim poslom i usput još politikom. Poduzetnike vrijeme gazi, malo su im 24 sata za posao, a i politika traži cijelog čovjeka.