Ministarstvo gospodarstva netransparentno podijelilo 20 milijuna državnih kuna

Sindikat tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske (TOKG) na konferenciji za novinare predstavio je svoj zahtjev Vladi RH da zaustavi netransparentnu dodjelu državnih poticajnih sredstava tekstilnoj industriji

  Naime, u lipnju 2006. godine Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva raspisalo je natječaj za dodjelu nepovratnih sredstava u iznosu od 20 milijuna kuna za podizanje razvoja i poboljšanje stanja u tekstilnoj i kožarsko-prerađivačkoj industriji Hrvatske kako bi ojačalo konkurentske sposobnosti te kvalitetniju i dugoročniju obradu tržišta. Potkraj prošle godine Povjerenstvo za dodjelu tih sredstava donijelo je odluku o tome koja će poduzeća dobiti ta sredstva bez konzultacije sa socijalnim partnerima, ali nije objavilo popis tih poduzeća.

- Usprkos zahtjevima još nismo dobili popis poduzeća koja su dobila sredstva, no imamo informaciju da će se tih 20 milijuna kuna raspodijeliti između 96 poduzeća od kojih mnoga ne zadovoljavaju ni osnovne uvjete natječaja, a nisu ni društveno odgovorna - rekao je Josip Zidanić, zamjenik predsjednice Sindikata TOKG Hrvatske. Osim toga najnovijeg problema s netransparentnom podjelom sredstava poduzećima koja se bave tom radno-intenzivnom gospodarskom granom, dr. sc. Svjetlana Šokčević, predsjednica Sindikata TOKG, govori i o drugim preprekama koje koče razvoj te gospodarske grane.

Proizvodnja tekstila, obuće, kože i gume je u golemim poteškoćama jer  menadžment koji upravlja tim poduzećima nedovoljno brzo uči i u raskoraku je sa dinamim razvoja te gospodarske grane. Nadalje, nedovoljna ulaganja u novu tehnologiju proizvodnje zahtijevaju veću zaposlenost radne snage, koja je potplaćena. Šokčević ističe da je radna snaga u Hrvatskoj, pogotovo u toj grani, nedovoljno plaćena i kaže kako radnici u Hrvatskoj imaju jednake plaće kao i oni u mnogo manje razvijenim zemljama srednje i istočne Europe.

 - Divergentnost interesa menadžmenta karakterizira tu industrijsku granu, i dokle god se čelni ljudi ne počnu ponašati odgovorno u smislu dogovaranja oko zajedničke strategije za minimalno sljedećih pet godina, proizvodnja nema izgleda za opstanak - kaže Šokčević i dodaje:
- Bilo je pokušaja zajedničkog rješavanja te problematike kao što je osnivanje klastera 'Hrvatska cipela', koji danas postoji samo na papiru, što dokazuje i činjenica da se poduzeća iz toga klastera ne mogu dogovoriti niti oko zajedničkog nastupa na sajmovima. Da bi taj klaster oživio potrebno je odluke za svoje poduzeće usklađivati s odlukama drugih poduzeća iz klastera, ali činjenica je da svaki od njih želi ostati jedini 'boss' u svome dvorištu pa makar i pod takvu cijenu.   (Antonela Zečević)