Ministri 'out', stručnjaci 'in'

Trebaju li ministri sjediti u nadzornim odobrima trgovačkih društava koja su u većinskom ili djelomičnom vlasništvu države,  pitanje je koje je nakon nekoliko afera i skandala došlo u fokus političke javnosti 

Okrugli stol na tu temu organizirali su u srijedu Vlada i zagrebački Ekonomski fakultet sa sudionicima reprezentativnim za sve sektore koji bi o tome trebali nešto reći, a pokazao je da odgovor na to pitanje neće biti konačan još neko vrijeme. Povrh toga, treba raspraviti i objasniti što je uopće uloga nadzornog odbora u takvim društvima. Teoretski se to, naravno, zna, ali praksa je nešto drugo.

Profesorska rasprava dala je uvjerljive argumente zašto ministri, državni tajnici i drugi dužnosnici visokog ranga ne bi trebali biti članovi NO-a tih društava jer ih to stavlja u poziciju homo duplexa. Dok član nadzornog odbora prema definiciji treba djelovati u interesu i na probitak društva, ministar ili državni dužnosnik mora djelovati u općem interesu stvarajući iste uvjete svim društvima, i onima koji su tome izravni konkurentni.

U europskim zemljama prevladava praksa da u ime države u takvim poduzećima sjede stručnjaci, bilo da su niži dužnosnici državnih organa, bilo neovisni stručnjaci. Radi izbjegavanja sukoba interesa novija pravila korporativnog upravljanja preporučuju upravo potonje. S tim su se složili i predstavnici privatnog korporativnog sektora.

- Neprimjereno je da, primjerice, u NO-u Croatia osiguranja sjedi jedan dužnosnik, a to je poduzeće na burzi, jer on ne može prijepodne raditi u interesu društva, a poslijepodne na regulaciji koja stvara uvjete poslovanja i drugim poduzećima -, kaže Emil Tedeschi, predsjednik HUP-a. Ministri i Vladini predstavnici, pak, nisu toliko isključivi i više insistiraju na tome da država kao vlasnik treba zaštititi svoje interese, makar i preko ministara kao članova nadzornih odbora, ali pritom treba pronaći model da poduzeća budu učinkovita i drugi interesi zadovoljeni.

Osim toga, Branko Vukelić smatra da ih Vlada, s obzirom na to da je odgovorna za ta poduzeća i njihove rezultate, kao i za određenu zadanu politiku, mora izravno i nadzirati. Okruglom stolu nazočili su i predsjednici Zagrebačke burze i Hanfe kao predstavnici financijsko-investicijskog sektora gospodarstva i, prema njima, ulagačima je uglavnom svejedno tko sjedi u odborima dok god dionice dobro stoje. Naveli su primjer da su od osam prvih dionica iz prve kotacije na burzi tri državne ili poludržavne tvrtke. Emil Tedeschi se upravo na to referirao kao na neodrživo stanje.

Da državnim, ali ni lokalnim dužnosnicima nije mjesto u nadzornim odborima, složili su se i predstavnici sindikata i socijalnog vijeća, jer su odbori, osobito na lokalnoj razini, direktno premreženi političkim utjecajima i produžena su ruka političkih struktura. Ipak, jedan od zaključaka je da bi se državno sudjelovanje u nadzornim odborima trebalo ograničiti na određen broj poduzeća koja obavljaju poslove od općeg interesa ili strateški važne, da treba voditi računa o tome je li riječ o poduzećima koja posluju u konkurentnom okruženju ili su monopoli i slično. Ali o svemu tome će se, izgleda, još raspravljati, osim ako se u žaru izborne kampanje ne pojave neka zabavnija pitanja.  (Davorka Zmijarević)