Mirovinski sustav ?dizajniran? je tako da može podnijeti ovakve krize

Mirovinski fondovi ne mogu propasti, u njima je 21,5 milijardi kuna, od čega je najveći dio u državnim obveznicama - taj novac ne može nestati. U ovoj godini ti fondovi bilježe osam posto gubitaka. No važno je jedino ono što se događa dulje razdoblje, a nama je rezultat i dalje pozitivan

Razgovarala: Gordana Gelenčer
[email protected]
Foto: Željko Jelenski

S bujanjem inflacije, najvećim neprijateljem mirovinskih fondova, počeli smo panično računati koliko nam vrijede ulozi budućih mirovina. Prosječni je prinos mirovinaca od početka osnivanja (između pet i šest posto) skliznuo ispod rekordne ovogodišnje srpanjske inflacije od 8,4 posto. I kao da to nije dovoljno, inflaciji se pridružila i kriza tržišta kapitala na koju ni mirovinci nisu imuni – u rujnu su završili u minusu oko tri posto. Dinko Novoselec, predsjednik Uprave Allianza ZB, društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom, a ujedno i predsjednik Udruženja mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava, uvjerava da nas zbog toga ne bi trebala boljeti glava, jer su mirovinci ulagači na dugi rok. U tom su smislu i pronašli svoj interes da budu udjelničari u Interventnom fondu jer imaju dovoljno vremena čekati na zaradu koja proizlazi iz diskontnog otkupa imovine koja trenutačno nije likvidna

• Je li mirovinski sustav u krizi?

- Ne, mirovinski sustav nije u krizi, u krizi su tržišta kapitala. Novi mirovinski sustav funkcionira na tržištima kapitala, pa se nekim neopravdanim automatizmom kriza tržišta kapitala poistovjećuje s novim mirovinskim sustavom. On je ‘dizajniran’ tako da može podnijeti ovakve krize. Doduše, mi smo i u dobrim godinama upozoravali na to da su teške godine moguće. Nadali smo se da one neće doći tako brzo, ali izgledno je da se u perspektivi 20 do 30 godina, koliko se u njima štedi, to jednom moralo dogoditi. Ali mirovinski su fondovi otporni na krize. To što ove godine imamo gubitke, ne znači da je riječ o krizi.

• Koliko su mirovinsku fondovi u minusu ove godine?

- Ove smo godine izgubili osam posto. To je sigurno loše, nismo sretni zbog toga, no na tu brojku treba gledati imajući na umu cijelo razdoblje ulaganja. Prve godine rada, a počeli smo raditi u svibnju 2002., prosječni je prinos na kraju godine bio 11 posto. Dakle, samo u sedam mjeseci, ne za godinu dana, zaradili smo 11 posto. Sada smo u devet mjeseci osam posto u minusu. Dakle, usporedite li jedno i drugo, rezultat je pozitivan. I jedno i drugo su kratka vremenska razdoblja. Što se može odatle zaključiti? Ništa, važno je samo to da je prosječni prinos od početka rada 5,3 posto, i to anulira pozitivnih plus 11 i ovih negativnih minus osam posto, što je logika prosjeka.

• Kako su fondovi dosad zarađivali?

- Ovo je sigurno najlošija godina. Sve do sada bile su prilično dobre, iako je prva bila najbolja, no nijedne godine nismo bili nezadovoljni prinosima. A kad je o ovoj godini riječ, ako svi znamo i prihvaćamo da su mirovinski fondovi dugoročni investitori, u čemu je onda problem ako je u devet mjeseci rezultat lošiji? Logično, ako smo dugoročni investitori, nije važno ni onih plus 11 u sedam mjeseci ni minus osam u devet mjeseci. Važno je samo ono što se događa tijekom duljeg razdoblja, a to je i dalje pozitivno, uprkos tome što je iza nas i možda pred nama kriza.

• Kako stojite s uplatama u fondove?

- To je još jedan važan podatak, u mirovinske je fondove od početka rada ukupno uplaćeno 20 milijardi kuna. Ukupno imamo 21,5 milijardi, dakle stvorena je milijarda i pol kuna, i to unatoč gubicima i krizama.

• Mi i očekujemo da nam zaradite za bolje mirovine.

- Kad smo počeli raditi, rekli smo da možemo očekivati dva do tri posto prinosa iznad inflacije, i to je upravo to. Tih 5,3 posto za ovih šest godina dobar je rezultat jer već imamo iza sebe cijeli gospodarski ciklus, fazu velikog rasta i jednu fazu pada.

• Upravo su mirovinski fondovi bili optuženi za pad burze.

- Mirovinski fondovi nisu srušili cijene, da ih nije bilo, cijene dionica bile bi još niže.

• Zašto to kažete? Kako su mirovinski fondovi igrali na tržištu kapitala u ovo krizno vrijeme?

- AZ mirovinski fond cijelo je vrijeme bio aktivan i kupovao je dionice i tijekom duljeg razdoblja u prosjeku smo bili na kupovnoj strani. Teza da su mirovinski fondovi doveli do krize pomalo je imbecilna. Nakon nekoliko godina euforičnog rasta cijena dionica u Hrvatskoj u svijetu se danas govori o 'financijskom tsunamiju', o najvećoj krizi od razdoblja Velike depresije, a financijske institucije koje su se donedavno smatrale nedodirljivima nestaju preko noći. Zar je moguće da i nakon toga netko smatra da su hrvatsku burzu srušili mirovinski fondovi? Sve se u Hrvatskoj događalo se zato što je to priroda tržišta kapitala, pogotovo ovako malih, nerazvijenih, plitkih, nelikvidnih.

• Kako se nosite s dva istodobna udara - s krizom i inflacijom?

- Inflacija je, prema svemu sudeći, poremećaj kratkoga daha i polako prestaje biti problem. A kriza? Tu je riječ o tri elementa. Jedan je kriza tržišta kapitala, ali to nije posebno dramatično, sve je to već viđeno. Drugi je veliko globalno pospremanje financijskog sektora, koji je bez presedana u povijesti, no to neće biti u direktnoj vezi s našim mirovinskim fondovima. I treća stvar koja će postati aktualna s vremenom bit će posljedica na realnu ekonomiju.

• Mislite na proizvodnju, izvoz, manjak potražnje?

- To se može vidjeti na više kanala. Jedan je manja potražnja u svijetu za našim izvoznim proizvodima, drugo je manjak novca za ulaganja, što smanjuje investicije u Hrvatskoj. No mi smo posebno osjetljivi na turizam pa će nas pogoditi i mali pomaci prema dolje. Krizu u realnom sektoru još nismo upoznali, iako je neizbježna.

• Zbog krize smo i mi krenuli u akciju. Podižu se osigurani depoziti, osniva se Interventni fond. Treba li pomoć i mirovincima?

- Interventni je fond zajednička akcija mirovinskih i investicijskih fondova, čak veći dio tereta nose mirovinski fondovi. Nama to ne treba, no u poziciji smo da možemo pomoći i procjenjujemo da je za naše članove korisno da se uključimo u takvu akciju. Ideja je Interventnog fonda pomoći malim investicijskim fondovima da se zatvore tiho i bez buke. Kao investitorima na tržištu kapitala stalo nam je da okolnosti i uvjeti na tržištu kapitala, gdje i mi ulažemo, budu normalne, da ne bude nekontroliranog straha. To je interes i naših članova.

• Tehnički gledano, ipak je manja opasnost da propadne mirovinski fond?

- Mirovinski fondovi ne mogu propasti, u njima su 22,5 milijarde kuna, od čega je najveći dio u državnim obveznicama, i taj novac ne može nestati. Propasti može investicijski fond, ali to nije kraj svijeta. Nije ideja Interventnog fonda spriječiti da se investicijski fondovi u problemima ugase, nego da investitori u takve fondove dobiju svoje uloge ako je fond nelikvidan. I to uz određeni diskont.

• Je li 150 milijuna kuna dovoljno?

- Ne znamo koliko će trebati, procijenili smo da je tih 150 milijuna sada dovoljno. Ako se pokaže da nije, sjest ćemo ponovno i vidjeti što dalje. Ali realno je moguće i to da se za šest mjeseci pokaže da nam ni tih 150 milijuna ne treba. U tom ćemo slučaju sjesti i dogovoriti se kako dalje.

• Koliko rizično ulažu mirovinski fondovi?

- Mirovinski fondovi imaju osam posto gubitaka. Netko će reći da je to mnogo, no bilo bi i više da smo više ulagali u dionice. Poljski mirovinski fondovi, koji ozbiljnije ulažu u dionice, imaju veće gubitke. Dvadesetak posto naše imovine je u dionicama, a prema zakonu polovinu imovine moramo uložiti u sigurne državne obveznice.

• Iz drugog su stupa već izašli prvi umirovljenici. I to nezadovoljni. Koliko je krivnje u mirovincima?

- Nekoliko je stotina umirovljenica iz drugog stupa. Riječ je isključivo o ženama koje su 2002. godine bile blizu 50 godina starosti i sada imaju pravo na privremenu mirovinu, muškarci još na to nemaju pravo. Dobile su mirovinu iz drugog stupa koja je 500-tinjak kuna niža nego što bi bila da su ostale samo u prvom stupu. No iz toga se izvlače pogrešni zaključci. To nije problem drugog stupa, nego je razlog tomu da je netko tijekom pet godina iz prvog stupa odlučio dati 500 kuna veću mirovinu. Riječ je o dodatku na mirovinu koji iz posve nejasnih razloga i vrlo nepravedno nije tu istu mirovinu razmjerno dodijelio članovima drugog stupa.

• Što da tog dodatka nije bilo?

- Kad bi se to promijenilo, imali bismo situaciju da žene koje su sada otišle u mirovinu imaju iz drugog stupa 40-ak kuna manju mirovinu nego što bi imale iz prvog stupa. A tih 40-ak kuna navodi nas na zaključka da su sami osiguranici pogriješili. Naime, osobe koje su imale malu mirovinu i samo su nekoliko godina štedjele, nisu ni trebale biti u drugom stupu, ali to je samo manji dio problema, veći je taj što danas nemaju pravo na dodatak na mirovinu.

• Kad se počelo s reformom, rečeno je da onima iznad 40 godina starosti nije isplativo biti u drugom stupu, zar ne?

- Kako komu. Ako su tada imali natprosječnu plaću uz perspektivu da rade još 20 ili više godina, to će im se vjerojatno isplatiti. Nekima neće. Sigurno je da nisu svi u dobi od 40 do 50 godina dobro odlučili, ali većina ipak jest. Mi govorimo o stotinjak ljudi koji su pogriješili, ali ne smijemo dopustiti da ispravljajući nepravdu prema njima budemo nepravdni prema milijun ljudi. Drugi je stup ponajprije namijenjen mladim ljudima, koji su danas mlađi od 40 i koji će iz toga crpiti izvor mirovine za 30 godina. To je smisao drugog stupa.

• Kolika će nam biti mirovina mjerena postotkom prosječne plaće za 20 ili 30 godina, kad odemo u mirovinu? Sada smo ispod 40 posto.

- Cilj je da kad odete u mirovinu, imate 70 posto svoje posljednje plaće. To nije isto kao i podatak da je prosječna mirovina 40 posto prosječne plaće. Ciljani se iznos od 70 posto odnosi na redovitu mirovinu, primjerice na muškarca od 65 godina koji će otići u redovitu mirovinu, i ona treba biti 30 posto niža od njegove posljednje plaće.

• Postoje li neki izračuni o tome koliko bi ljudi u iduće dvije-tri godine moglo otići u mirovinu i s kakvim iznosima, jer i to je kratak rok štednje?

- Prvi će muškarci dobiti pravo na prijevremenu mirovinu otprilike 2012. I prve će redovite mirovine iz drugog stupa također početi otprilike 2012., kad će prve žene otići u redovitu mirovinu. Tek ćemo onda moći reći nešto o tome kako funkcionira drugi stup. Bojim se da se ne ponovi situacija kakva je sada s ovim dodatkom na mirovinu, naime, da umirući sustav generacijske solidarnosti napravi još nekoliko trzaja i dovede do toga da iz prvog stupa tim ljudima isplati još nešto više, a da onda ispadne kako je to bila pogrešna odluka samo zato što je netko dao injekciju umirućem bolesniku. Ako do toga dođe, to neće biti zbog nedostataka u drugom stupu, nego samo zato što će se još nešto iscijediti iz prvoga stupa.

• To znači da bi se tek za pet ili deset godina moglo pokazati je li drugi stup isplativ ili nije?

- Trebalo bi, ali i to na vrlo malom uzorku.

• Zbog premalih mirovina prvih umirovljenica pokrenute su inicijative da se vrate u prvi stup, tu je naglasniji SSSH. Što kažu mirovinci?

- Mi smo poduprli tu ideju, a preduvjet je za takvo otvaranje drugog stupa da se onaj spominjani dodatak razmjerno prizna i onima u drugom stupu. Malo je tih ljudi, i posljednje što bismo željeli bilo bi da neki od naših klijenata ostanu naši samo zato što to moraju, suprotno svojim interesima.

• Je li možda potrebna mini reforma i zato što je previše umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih?

- Novi mirovinski sustav ne bi smio utjecati na mirovine sadašnjih umirovljenika. Taj bi sustav generaciju 35- i 40-godišnjaka trebao dovesti u položaj da ne ovise o omjeru umirovljenika i zaposlenika u trenutku kad budu odlazili u mirovinu. Znamo da će, kad naša generacija 35- i 40-godišnjaka bude išla u mirovinu, omjer sigurno biti lošiji nego što je sada, zbog demografije i broja rođenih. Znamo i to da nam državni mirovinski sustav neće imati iz čega isplaćivati novac. S mirovinskom se reformom stvaraju preduvjeti da te mirovine, za 30 godina, kad budemo odlazili u mirovinu, ne ovise o milosti države. Jedini izvor iz kojega crpimo mirovine vlastite su štednje.

• Hoćemo li onda za 20 ili 30 godina, kad odemo u mirovinu, imati 70 posto svoje plaće?

- Uz pretprostavku da poraste stopa izdvajanja za drugi stup - hoćemo. Ako se ona ne poveća, ne bih to mogao tvrditi.