Od jeseni detaljnije o regulativi s dvostrukim nadzorom financijskog sustava

Komisija se zauzima za stvaranje Europskog vijeća za sustavni rizik koje bi procjenjivalo i upozoravalo na prijetnje financijskoj stabilnosti, a bilo bi nadopunjeno Europskim sustavom financijskog nadzora koji bi nadzirao pojedinačne banke i ostale financijske tvrtke

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Kad Europa misli ozbiljno, onda stvarno misli - ozbiljno. Svi oni skeptici koji su vjerovali kako se čelnici europskih teškaša šale na samitu G20 u Londonu neugodno će se iznenaditi. Pripreme su počele za kompletni remont europskog sustava nadzora, a prvi ozbiljni rezultati mogu se očekivati početkom sljedeće krize, za nekoliko godina. Vijest o inicijalnim, sramežljivim nacrtima novog sustava prošla je relativno neprimijećeno u medijima, no ipak se moglo naći informacija o tome kako su to, onako za početak i bez nekih obveza, zamislili vrijedni činovnici Europske komisije, najsretniji kada mogu nešto regulirati i nadzirati. Stvar se kotrlja europskim tempom još od veljače, kada su nabačeni prvi prijedlozi u smislu nekih novih pravila nadzora, ojačane uloge Europske središnje banke, ali bez središnjeg europskog psa čuvara, a nacrt je došao iz glave bivšeg šefa Francuske središnje banke i direktora MMF-a, Jacquesa de Larosierea.

Naravno, već je zapravo trošenje riječi i daha obznaniti kako je Ujedinjeno Kraljevstvo već stiglo izraziti svoje načelno neslaganje s probnim balonom iz EU, iako ga vjerojatno nisu ni pročitali. Posve razumljiva reakcija s obzirom na to da se upravo anglosaksonska varijanta minimalnog državnog nadzora nad financijskim sektorom pokazala iznimno efikasnom i poštedila Otok neugodnosti kakve su doživjeli svi ostali s nešto stabilnijim regulatornim procedurama. Šalu na stranu, Englezi su pokazali nevoljkost prema nekakvim petljanjima supranacionalnih organa u njihove autonomne funkcije. Uostalom posve je nepotrebno, kad su oni sami sposobni intervenirati i riješiti stvar, doduše tek nakon što dođe do općeg raspada sustava.

Britanija je već protiv

Uglavnom, ‘mračna’ zamisao u činovničkim umovima EU birokrata kojima je konačni cilj regulacijom zavladati svijetom sastoji se u nadzoru banaka i osiguravatelja inspiriranom Larosiereovim planom, odnosno njegovim konceptom dvostranog nadzora. Komisija se u svom plahom nacrtu posebice zauzima za stvaranje Europskog vijeća za sustavni rizik, koje bi procijenjivalo i upozoravalo na prijetnje financijskoj stabilnosti unutar europske regije. Ono bi bilo nadopunjeno Europskim sustavom financijskog nadzora, koji bi, pak, puhao za vrat pojedinačnim bankama i ostalim financijskim tvrtkama. Kampanja za pridobivanje šire potpore unutar zajednice naroda i narodnosti počinje na sastanku EU vođa ovog mjeseca, kako bi detaljniju razradu ideje imali negdje početkom jeseni, vjerojatno ove godine, iako je moguće da misle na neku drugu, ovisno o brzini usuglašavanja, koje, pak, ne bi trebalo biti problem s obzirom na to da je samo 27 zemalja članica u pitanju.

Jose Manuel Barroso, šef Komisije, izjavio je kako je ‘bolji nadzor prekograničnih financijskih tržišta ključan iz etičkih i ekonomskih razloga’, te dodao da ‘ako nismo u stanju reformirati financijski sektor i financijski nadzor kada smo usred prave krize, onda kada ćemo?’ Gejm, set i meč za europskog premijera, no hrabre riječi neće biti dovoljne za provedbu ovako sveobuhvatna zahvata, pogotovo kada je Ujedinjeno Kraljevstvo već najavilo da neće dopustiti vrdanje i mrdanje po svojoj suverenosti. Osim činjenice da Barroso sada mora paziti na svoj reizbor na mjestu šefa Europske komisije, cijela priča nudi još jednu neugodnu istinu. Naime, ako su Europljani krenuli smišljati remont svog sustava, što to govori o dogovoru postignutom na G20 samitu o bijelosvjetskom sustavu nadzora? Iako su francuski predsjednik Sarkozy i njemačka kancelarka Merkel objavili veliku pobjedu svoje koncepcije globalnog nadzora financijskih usluga, do koje su držali toliko da je Sarkozy prijetio odlaskom sa sastanka, čini se da u praksi stvar ne ide sasvim prema planu.

Sumnjičavi ECB

Problem razjedinjenosti unutar Europe sjajno se upotpunjuje s njihovom poslovičnom sporošću, tako da uopće ne čudi početak jeseni kao vrijeme u kojem bi se stiglo do prvog ozbiljnijeg i detaljnijeg nacrta. Upravo kada se predviđa oporavak američkoga gospodarstva, za kojim bi europsko trebalo kasniti neka tri mjeseca. Dok se stigne do upotrebljivog dogovora, naravno savršeno razvodnjenog prvo britanskim prenemaganjem, a onda i onim njihovih satelita, javit će se sve jači glas onih koji će ustvrditi da takav sustav ionako nije potreban, jer, eto, sunce je granulo, ptičice cvrkuću i kome se više da natezati s nekakvim kompliciranim nadzorima i regulacijama...

Prvi kompromisi već su se počeli pomaljati i govore o ostavljanju ‘dnevnog’ nadzora nacionalnim tijelima, ali uz prijedlog Komisije da tri paneuropska koordinirajuća odbora dobiju ovlasti Europske nadzorne vlasti za područja bankarstva, osiguranja i vrijednosnih papira. Tako ‘podignuti’ mogli bi rješavati eventualne razmirice između nacionalnih tijela, a imali bi možda i ovlasti nadzora nad ‘određenim entitetima paneuropskog dometa poput agencija za kreditni rejting i klirinških kuća’.

Iznenađujuće, prije navedeno tijelo za sustavne rizike ne bi bilo pravni entitet jer to uznemiruje Europsku središnju banku koja vjeruje da bi uspostavljanje takvog tijela izvan njezinih njedara moglo pomutiti ovlasti. Ukratko, zamišljene su dvije razine nadzora, kroz ESRC i ESFS, jedan za analizu i upozoravanje, drugi za izravan nadzor institucija. Prvim će predsjedati predsjednik ECB-a, kojem će društvo praviti guverneri ECB-a i predstavnik Komisije. Sastajat će se najmanje svaka tri mjeseca ili više, prema potrebi, odluke će donositi običnom većinom i biti odgovorni zemljama članicama. Onaj drugi, sličan, samo malo različit, ESFS oslanjat će se na nacionalne regulatore u obavljanju svog posla, s tim da će tri sadašnja tijela EU za nadzor dobiti uvećane ovlasti te će zajedničkim snagama težiti usklađenim pravilima.