Od pola milijuna šteta, 20.000 prijavljenih šteta fingirano odnosno lažno

 Prevarante osiguravatelji dijele u tri kategorije. U prvoj su oni koji samo žele povećati naplatu štete, što je čest slučaj s prometnim nezgodama, a u drugoj i trećoj kategoriji su kriminalci ili članovi organiziranog kriminala koji su na lažnim štetama i prijevarama u osiguranju imovine razvili pravi biznis

U Hrvatskoj 33 hrvatska osiguravatelja namještenim štetama godišnje izgube 220 do 360 milijuna kuna, a elemente prijevare, prema njihovim procjenama, ima pet posto od pola milijuna godišnje prijavljenih šteta. To na kraju rezultira većim premijama koje plaćaju osiguranici, dok osiguravatelji na isplatu namještenih šteta potroše saotu koja je u 2005. i 2004. godini bila veća od neto dobiti cijelog osiguravateljnog tržišta.

Slaven Dobrić, direktor Sektora za obradu šteta u Allianzu, procjenjuje da je od 500.000 šteta koje se u prosjeku godišnje prijave hrvatskim osiguravateljima, 20.000 prijavljenih šteta fingirano odnosno lažno. Iako Dobrić nije htio iznositi vrijednost lažnih šteta u Allianzu, otkriva da su u 2006. godini imali 35.000 prijavljenih šteta, a zbog mogućih malverzacija podignuto je dvadesetak kaznenih prijava. Domaći osiguravatelji iz tog razloga godišnje pokrenu 200 kaznenih prijava, a radi što efikasnijeg otkrivanja prijevara sve češće se unajmljuju privatni detektivi.

Allianz je radi što efikasnijeg otkrivanja prevaranata prije dvije godine centralizirao podatke o štetama, a u Sektoru za obradu šteta uz 25 procjenitelja povremeno angažiraju privatne detektivske agencije u kojima rade bivši policajci. To, navodi Dobrić, nije samo sve češća hrvatska praksa, jer je Allianz grupa već nekoliko godina u svojim tvrtkama u Poljskoj, Slovačkoj i Rusiji zapošljava vlastite detektive. Prema najnovijoj izmjeni Kaznenog zakona prijedlog za kazneni progon prevaranta u Hrvatskoj daje sam osiguravatelj, a maksimalna kazna za počinjeno djelo prijevare u osiguranju je maksimalno tri godine zatvora, s time da osiguravatelj mora protiv prevaranata podnijeti prijavu u roku od tri mjeseca od saznanja o šteti.

Dakle, hrvatski osiguravatelji su u progonu prekršitelja osuđeni na same sebe jer od 1998. godine prema Kaznenom zakonu to nije zadaća ni MUP-a ni Državnog odvjetništva, a ni pravosuđe im previše ne pomaže. - Prevariti osiguravatelje u Hrvatskoj je očigledno nešto dobro, nešto što se ne treba sankcionirati. Takav dojam stječe se iz zakonskog okvira i prakse pravosuđa, što rezultira time da društvo kod nas nema svijest o opasnosti djela prijevara u osiguranju - naglašava Dobrić. U sudskoj praksi, dodaje, događalo se da suci oslobađaju pojedinca koji je odustao od prijevare prije negoli je saznao da ga je otkrio osiguravatelj, a suci rijetko izriču uvjetne kazne.

Prema MUP-ovim statistikama, broj namještenih prometnih nezgoda je zanemariv, što se uopće ne poklapa s procjenama osiguravatelja o pet posto prijevara. Naime, prema MUP-ovoj statistici, godišnje se dogodi oko 80.000 prometnih nesreća, od kojih se u prosjeku tek sedam okarakterizira kao ‘namještaljka’. Pritom 2003. godine MUP nije zabilježio nijedan takav slučaj, dok ih je 2005. i 2006. prijavljeno 16, a deset ih je razriješeno. Zanimljiv je i podatak da je 2005. godine postojala samo jedna sudska presuda o prijevari u osiguranju koja je donesena na Općinskom sudu u Zagrebu, a prevarant je osuđen na godinu dana uvjetno. Prevarante osiguravatelji dijele u tri kategorije.

U prvoj su oni koji samo žele povećati naplatu štete, što je čest slučaj s prometnim nezgodama, a u drugoj i tećoj kategoriji su kriminalci i članovi organiziranog kriminala koji su na lažnim štetama i prijevarama u osiguranju imovine razvili pravi biznis. Zbog njihovih prijevara, ističu osiguravatelji, nažalost ispašta 95 posto poštenih osigurnika plaćajući više iznose premija osiguranja.    (Marija Čekada)