Okrećući se Istoku Turska dokazuje ekonomsku moć

Desetljećima se govorilo Turskoj da nije spremna za članstvo u Europskoj uniji, da je previše ekonomski zaostala da bi ispunila uvjete za članstvo. Taj argument više ne stoji.

Danas je Turska brzorastuća ekonomska sila, s jezgrom međunarodno konkurentnih kompanija koje pretvaraju mladu naciju u poduzetnički centar, šireći se na bogata izvozna tržišta Rusije i Bliskog istoka, dok na drugu stranu privlači milijarde investicijskih dolara, prenosi NY Times. Prema izvješćima od prošlog tjedna Turska je ostvarila 11,4 posto gospodarskog rasta u prvom kvartalu, što je najveći gospodarski rast na svijetu poslije Kine. Za mnoge u ostarjeloj i dugom pogođenoj Europi, koja će imati sreću ako postigne više od jedan posto gospodarskog rasta ove godine, Turska ekonomska renesansa postavlja jedno potpuno novo pitanje: Tko treba koga više, Turska EU ili EU Tursku? 'Stare sile gube moć, i ekonomski i intelektualno', izjavio je Vural Ak, osnivač i predsjednik Intercityja, najveće kompanije za leasing automobila u Turskoj. 'Turska je sada dovoljno jaka da bude sama po sebi važan gospodarski faktor', dodaje Ak.

Ovo je zadivljujuća transformacija ekonomije koja je prije samo deset godina imala državni deficit od 16 posto BDP-a i inflaciju od 72 posto. Jedan od glavnih razloga za ovakvu transformaciju bio je uspon moći turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji je spojio socijalni konzervativizam sa fiskalno opreznim ekonomskim politikama kako bi svoju Stranku pravde i razvoja (AKP) učinio najdominantnijim političkim pokretom u Turskoj još od ranih dana republike. Ova evolucija je toliko potpuna da je sada Turska bliža ispunjavanju kriterija za uvođenje eura, ako ikada uđe u EU, nego većina potresenih ekonomija koje su već u eurozoni. Njezin javni dug značajno je ispod potrebnih 60 posto BDP-a, tj. 49 posto, a proračunski deficit bi vrlo lako mogao pasti ispod potrebnih tri posto već iduće godine. To ostavlja smanjenje stope inflacije od osam posto kao jedini veći preostali politički cilj.

Ovaj svijet je san, rekao je Husnu M. Ozyegin, koji je postao najbogatiji čovjek u Turskoj kada je prodao svoju banku, Finansbank, Nacionalnoj banci Grčke 2006. godine. Gledajući kreditne rejtinge za eurozonu rekao je: 'Da ste mi rekli prije deset godina da će financijski rizik Turske biti jednak onom talijanskom rekao bih vam da ste ludi.' Ozyegin je, nakon transakcije s Grčkom, 'zaposlio' svoje novce da rade na Istoku. Njegova nova banka, Eurocredit, ostvaruje 35 posto profita od svojih ruskih operacija. Izvoz Turske prema Istoku u velikom je rastu. U lipnju je turski izvoz narastao 13 posto u usporedbi sa prošlom godinom, potaknut velikim dijelom potražnjom susjednih država ili država regije, kao što su Irak, Iran i Rusija. Sa svojom nerazvijenom proizvodnjom oni su spremni kupci za turske slatkiše, automobile, LCD televizore, i druge proizvode. (Zlatko Salahović)