Poslodavac nije porezno potaknut da nagradi radnika uplatom osiguranja
Poreznom se obvezniku samo pojedinačno priznaju izdaci za plaćene premije životnog osiguranja do najviše tisuću kuna na mjesec, uključujući i izdatke za premije dobrovoljnog mirovinskog i dobrovoljnoga zdravstvenog osiguranja
Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
[email protected]
Obveznicima poreza na dohodak se u izdatke koji smanjuju dohodak priznaju izdaci za plaćene premije za životno osiguranje s obilježjem štednje, ali taj je iznos zakonom ograničen, pa se priznaju izdaci do najviše tisuću kuna na mjesec, uključujući i izdatke za plaćene premije dobrovoljnog mirovinskog i dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Najviši iznos izdatka ograničen je na godišnjoj razini na 12.000 kuna, pri čemu se ta godišnja olakšica primjenjuje sumarno i za izdatke za plaćene premije osiguranja i za izdatke za liječenje i stanovanje, koji su propisani kao povećanje osobnog odbitka poreznog obveznika i mogu se koristiti samo u godišnjoj poreznoj prijavi. Poreznu olakšicu za izdatke za plaćene premije životnog osiguranja mogu koristiti samo hrvatski državljani osigurani kod tuzemnih osiguravatelja i uz uvjet da su u polici osiguranja navedeni kao osiguranici te da su, u pravilu, i ugovaratelji osiguranja. Ako porezni obveznik nije u polici osiguranja naveden kao osiguranik, nego su, primjerice, navedeni članovi njegove obitelji, ne priznaje mu se olakšica za plaćenu premiju osiguranja. Jedina su iznimka police uzajamnog životnog osiguranja u kojima su kao osiguranici navedeni i porezni obveznik i članovi njegove uže obitelji (samo bračni drug i djeca), kod kojih se izdaci za plaćene premije osiguranja priznaju svim osiguranim osobama, ali tako da se svakoj osobi priznaje jednaki dio od ukupno plaćene premije.
Samo pri obračunu plaće
U slučaju kad je ugovaratelj osiguranja pravna osoba, a osiguranik i/ili korisnik osiguranja fizička osoba, nisu ispunjeni uvjeti propisani Pravilnikom o porezu na dohodak, pa fizička osoba za koju se plaća premija ne može koristiti poreznu olakšicu. U tom se slučaju premije koje pravna osoba uplaćuje po ugovoru o osiguranju u poreznom smislu smatraju isplatom plaće ili isplatom druge vrste dohotka korisniku osiguranja, odnosno osobi koja je u pravnoj osobi donijela odluku o takvom izdatku. No, ako je ugovaratelj osiguranja pravna osoba koja je i korisnik osiguranja za sve osigurane rizike, plaćene premije nisu oporezivi dohodak osigurane osobe. U tom slučaju one su rashod poslovanja pravne osobe koja će nakon isteka ugovorenog roka osiguranja ili u slučaju nastupa osiguranog događaja prema toj osnovi ostvariti prihod. Porezna olakšica za plaćene premije životnog osiguranja s obilježjem štednje može se tijekom godine koristiti samo pri obračunu poreza na dohodak po odbitku od plaće. Poslodavac isplatitelj plaće može radniku smanjiti poreznu osnovicu ako je radnik sâm uplatio premiju osiguranja, što dokazuje na temelju ugovora o osiguranju i dokaza o uplati, ili može radniku iz plaće obustaviti iznos premije, odnosno dobrovoljnog mirovinskog doprinosa i po nalogu radnika uplatiti taj iznos društvu osiguranja, a za iznos obustavljenih premija smanjiti poreznu osnovicu pri utvrđivanju obveze za porez na dohodak. U oba se slučaja u izdatke koji smanjuju poreznu osnovicu može priznati samo iznos do visine u tom mjesecu uplaćene svote premije, a najviše do 1tisuću kuna na mjesec. Također, u oba je slučaja nužno da poslodavac pribavi pisanu suglasnost poreznog obveznika za korištenje porezne olakšice prema toj osnovi.
Prednosti za osiguranika
Korištenje porezne olakšice poreznom obvezniku omogućava dvije pogodnosti: uštedu na razlici u visini sada plaćenog poreza i poreza na dohodak koji će platiti na buduće mirovinske primitke i primitke koje ostvaruju iz ugovora o osiguranju te odgađanje porezne obveze, što je uvijek ekonomski racionalna odluka. Ako radnik nije iskoristio mogućnost smanjenja porezne osnovice za plaćene premije osiguranja tijekom godine, pri isplati mjesečnih plaća poslodavac mu može pod propisanim uvjetima smanjiti poreznu osnovicu u godišnjem obračunu poreza iz plaće koji sastavlja pri isplati posljednje plaće u godini. Olakšica se može koristiti na isti način kao i pri isplati redovitih mjesečnih plaća, ali uz primjenu godišnjeg ograničenja od najviše 12.000 kuna. Poslodavac koji je bilo tijekom godine pri isplati mjesečnih plaća ili u godišnjem obračunu poreza iz plaće smanjivao poreznu osnovicu za plaćene premije osiguranja, obvezan je Poreznoj upravi do konca veljače za prethodnu godinu dostaviti podatke o iskorištenim olakšicama prema toj osnovi, na propisanom obrascu.
Kada koristiti olakšicu na osiguranje
Porezni obveznik - primatelj dohotka sâm odlučuje hoće li koristiti poreznu olakšicu za plaćenu premiju životnog osiguranja. Na odluku o korištenju ili nekorištenju porezne olakšice za iznose plaćenih premija pronajprije utječe procjena o budućim poreznim učincima na osigurninu ili drugi primitak koje će ostvarivati na osnovi određene vrste osiguranja. Primici na osnovi životnog osiguranja s obilježjem štednje za koje je porezni obveznik pri plaćanju premije koristio poreznu olakšicu u trenutku isplate oporezuju se kao dohodak od osiguranja. Primitak od osiguranja nije oporeziv u ukupnoj isplaćenoj svoti, nego samo u iznosu plaćene premije preračunane uz valutnu klauzulu za koju se prije koristila porezna olakšica. U poreznu osnovicu dohotka od osiguranja ne ulaze prinosi od kapitalizacije. Pri isplati primitka od dohotka od osiguranja plaća se porez po odbitku prema stopi od 15 posto. Dohodak od osiguranja utvrđuje se u trenutku isplate neovisno o tome obavlja li se isplata jednokratno ili u duljem razdoblju. U slučaju otkupa polica životnog osiguranja ili prestanka osiguranja porez se plaća samo ako je iznos primitka manji od svote plaćenih premija za koje se koristila porezna olakšica.
| Uplate životnog osiguranja za zaposlenike trebalo bi priznati poreznim izdatkom Piše: dr. Damir Zorić |
| Zakonska je obveza osiguravajućih društava da najmanje 50 posto matematičke rezerve ulažu u vrijednosne papire koje izdaje Republika Hrvatska, HABOR ili HNB, a također najmanje 30 posto obvezni su ulagati u vrijednosnice za čiju isplatu jamči država. Tako se za svakog pojedinog osiguranika postiže sigurnost poslovanja i pokrića buduće obveze, a istodobno se za tekuće potrebe državnih financija osigurava stabilan i dugoročan izvor financiranja. Tako je 70-ak posto matematičke pričuve hrvatskog portfelja životnih osiguranja uloženo u dugoročne državne vrijednosne papire. Taj je izvor od 1997. do 2003. rastao prema stopi od 40 posto na godinu, pa se tako početna matematička rezerva od oko 450 milijuna kuna u 1997. do danas povećala na četiri milijarde kuna. Jednostavna računica pokazuje da je danas u državne vrijednosnice samo iz matematičke pričuve osiguranja života u Hrvatskoj uloženo gotovo tri milijarde kuna.
Zašto poticati za rast životnih osiguranja Da bi taj potencijalno vrlo izdašan financijski mehanizam dalje rastao i razvijao se, mora imati i odgovarajući porezni tretman. Jedna od mogućnosti jest uvođenje poticajnih državnih sredstava. Također, zakonskom bi se izmjenom moglo omogućiti poslodavcima da se njihove uplate životnog ili dopunskog privatnog zdravstvenog osiguranja za djelatnike ne smatraju osobnim primitkom. Dapače, trebale bi se smatrati porezno priznatim izdatkom. Taj iznos, naravno, mora biti ograničen i sukladan drugim iznosima iz sustava poticaja i poreznih olakšica. Ako se u Hrvatskoj ugovori polica životnoga osiguranja za pet posto zaposlenih, prema sadašnjem poreznom tretmanu toga oblika štednje država bi mogla računati na tridesetak milijuna poreznoga prihoda iotprilike 6,5 milijardi matematičke pričuve. No, taj porezni primitak država stvarno neće ni moći naplatiti s obzirom na to da neće biti ni aktivnosti koja bi mogla dovesti do naplate. Ako se, pak, taj dio uloži kroz sustav poreznih olakšica u novu aktivnost osiguravanja života koji bi koristilo samo pet posto zaposlenih u Hrvatskoj, ukupne bi se premije životnog osiguranja povećale gotovo 15 posto, a matematička pričuva uvećala bi se jedan i pol puta. A upravo je ta matematička pričuva važna za državu jer omogućuje i pokriće tekućih izdataka, ali i ulaganje, i to iz dugoročnih izvora. Koliko bi koristi imala država |
| Kraj |