S rastom javnog duga raste i rizik od izbijanja fiskalne krize

Izgube li investitori povjerenje u to da država može upravljati javnim financijama, porast će kamate koje država mora plaćati na javni dug.

Kad je riječ o hrvatskome vanjskom dugu, zabrinjava njegov nagli porast koji je izravna posljedica potrebe za financiranjem iz inozemstva i pada BDP-a

piše Ante Žigman
član Uprave Partner banke
[email protected]

Prijatelji i znanci često me pitaju koliko će dugo hrvatska ekonomija izdržati rast vanjskog i javnog duga. Odgovor nije jednostavan u smislu da se objavi datum ili godina do koje će hrvatska ekonomija izdržati rast duga, ali ova kratka analiza može naznačiti posljedice fiskalnih i financijskih neravnoteža u ekonomiji. Podaci o hrvatskom vanjskom dugu od kraja travnja pokazuju da je on od kraja 2007. narastao sa 77 posto na čak 97 posto BDP-a, a s obzirom na to da se očekuje pad BDP-a u drugom kvartalu ove godine, on je uz inozemno zaduženje države i banaka dosegnuo 100 posto bruto domaćeg proizvoda. Uspoređujući hrvatski vanjski dug s onime drugih zemalja, uočavaju se znatne razlike: veći vanjski dug od Hrvatske imaju Slovenija (115 posto), Mađarska (140 posto), Bugarska (111 posto), a manji Češka (43 posto) i Slovačka (75 posto). Hrvatsku se prema tomu može smjestiti otprilike u sredinu. Međutim, kad riječ o njezinu vanjskom dugu, zabrinjava njegov nagli porast koji je izravna posljedica potrebe za financiranjem iz inozemstva i pada BDP-a, jer stvari su pod kontrolom dok dug raste istom (ili manjom) stopom kao BDP. Međutim, problem nastaje u recesiji, kad BDP zaroni u crveno.

Recesijski deficiti Slično je i s javnim dugom. On je od kraja 2007. porastao s 42 posto BDP-a na 52 posto potkraj ovogodišnjeg ožujka. Naime, u posljednje dvije godine povećavao se do točke u kojoj je počeo rasti brže od BDP-a, što se ostvarilo 2009. Posljedica je to nekoliko činitelja: neravnoteže između proračunskih prihoda i rashoda dijelom zbog recesije, zatim naglog pada proračunskih prihoda uz nemogućnost brzog zaustavljanja rashoda i troškova financiranja deficita koji rastu zbog rasta kamata i rasta osnovice na koju se obračunavaju. Daljnji dugoročni rast javnog duga u odnosu na BDP neizbježan je nastavi li se voditi dosadašnja fiskalna politika. Njegov rast moći će se zaustaviti samo ako se povećaju proračunski prihodi ili ako se nositelji fiskalne politike suzdrže od rasta drugih rashoda, odnosno ako se izabere kombinacija tih dviju mogućnosti.

Treba uzeti u obzir i današnje deficite koji proizlaze iz recesije jer oni povećavaju javni dug, što prouzrokuje nekoliko negativnih posljedica. Raste broj štediša koji dio svoje štednje preusmjeravaju u kupnju državnih obveznica, banke i investicijski fondovi sve više svojih sredstava ulažu u državne obveznice, što smanjuje iznos sredstava koja se mogu uložiti u profitabilne razvojne i proizvodne projekte. Ta se situacija naziva ‘crowding out’ ili ‘istiskivanje privatnog sektora’, što usporava ekonomski rast, smanjuje prihod poduzeća i broj radnih mjesta. Treba uzeti u obzir i da veći proračunski rashodi za kamate smanjuju prostor za financiranje drugih važnih državnih i društvenih projekata. Uz to ne treba zaboraviti kako sve veći dug smanjuje prostor nositeljima ekonomske politike da se koriste fiskalnom politikom kao polugom u slučaju iznenadnih situacija kao što je recesija. Povrh toga, sve veći javni dug povećava rizik od fiskalne krize tijekom koje investitori gube povjerenje u mogućnosti države da upravlja javnim financijama, što posljedično utječe na rast kamatnih stopa koje država mora plaćati na javni dug, a u konačnici zbog toga investitori ne žele prolongirati vraćanje duga, nego očekuju njegov povrat.

Irski slučaj Unatoč dobroj kreditnoj povijesti i malomu javnom dugu Irska je doživjela fiskalnu krizu nakon što je pala pod teret velikih obveza, uključujući one iz nedavne financijske krize. Ta je država 2007. bilježila javni dug od samo 20 posto BDP-a, a kamatne stope na njezine obveznice bile su na razini njemačkih obveznica, koje se općenito smatraju stabilnom i pouzdanom investicijom. U posljednje dvije godine irski je dug ubrzano rastao kako se država suočavala s velikim problemima svojih financijskih institucija i velikim padom ekonomske aktivnosti. Investitori su izgubili povjerenje u to da Irska može upravljati sve većim obvezama, zato su u ožujku prošle godine na njezine desetogodišnje državne obveznice tražili tri postotna boda više kamatne stope u odnosu na njemačke obveznice s istim dospijećem.
Nitko ne može predvidjeti kad bi se takav pesimističan scenarij mogao dogoditi Hrvatskoj jer ne može se odrediti kad će se, primjerice, ponovno uspostaviti ravnoteža između rasta BDP-a i javnog duga ili kad će izbiti nova financijska kriza koja će dići kamatne stope. Međutim, jasno je da se, zadrži li se dosadašnja ekonomska politika i bude li javni dug nezaustavljivo rastao, povećava rizik od izbijanja fiskalne krize.